Skoro pa polusnežna subota obeležena je nesvakidašnjim (nesvakinoćnim?) nastupom benda za koji se ispostavilo da je pravo neotkriveno blago naše scene. Da ne bih psovala od oduševljenja, moraću svojski da se potrudim da dočaram pojavu koja se zove Popečitelji. Tri brata po muzici, dvojica po krvnom srodstvu, članovi su ovog benda, koji je nastao sada već davne 1999. godine. Nekome ko je živeo ispod kamena na drugom kontinentu ovaj bend je verovatno uspeo da promakne, ali na nagovor dobrog prijatelja, ovaj bend mi upada u fokus tek nedavno pozivom na ovaj koncert. Slušajući bandcamp stranicu benda, kako bih se pripremila, imala sam i šta da čujem - ne jedan žanr, već mnoštvo, a sve zajedno to je zvučalo intrigantno i zanimljivo, novo, drugačije. Nepredvidivo. Slušajući razne vrste muzike, prestala sam da se preterano bavim nekom žanrovskom taksonomijom i sva sreća zbog toga, jer ovaj bend briše tanke linije između žanrova, spaja ih, menja, oblikuje po svom nahođenju i čini svojim. 


U dobro poznatom Elektropioniru u Beogradu, svirke se dešavaju svako malo, te su i Popečitelji došli na red da lupe pečat ovom mestu. Prostor nije naročito velik, no ne poznajući ovaj bend i njegovu bazu fanova, nisam mogla da pretpostavim da li je prostor prevelik ili premali. Ili baš kako treba. Našla sam mesto, smestila se i čekala. I bina, skromna, ukrašena natpisom benda i osvetljena u par boja, čekala je sa svima nama. Neka nepoznata muzika je gruvala i mnogi su bili nestrpljivi. 

Koncert je konačno počeo, veoma bučno i veoma glasno. Odmah mi je bilo jasno da su "ovi" ozbiljni jer su već prvi rifovi bili dovoljno snažni da se zabezeknem zbog kvaliteta muzike uživo. Uglavnom je muzika benda na koncertima mnogo drugačija od onoga što je prezentovano na snimcima sa albuma, ali retko pronađem sebe tako zatečenu onim što čujem. Intrumentali su se nizali jedan za drugim, žanrovi su se preplitali jedan sa drugim, videli smo tonove i slušali smo boje. Bilo je jazza, funka, psihodelije, rocka, progressive rocka, surf rocka, westerna, punka, folka, lista ide dalje i dalje. Sve vreme me je strašno zanimalo gde i kako neko nalazi inspiraciju da sve to spakuje u jedan paket i ponudi ga nama "na izvol'te". Pokušala sam nekoliko puta u toku nastupa da se usredsredim na svaki od instrumenata pojedinačno. Za nekoga ko se ne razume i nema istrenirano uho, veoma je teško, no potrudila sam se. 

Veština i umeće svakog od članova benda su na zavidnom nivou i svaki njihov pojedinačni doprinos zajedničkom stvaralaštvu komotno može biti zasebna celina za sebe, no naravno, sve ukomponovano sa takvim stilom i smislom daje čitavom auditornom sistemu ogroman razlog za uživanje. Slušajući Popečitelje shvatila sam koliko je njihova muzika avanturistička i koliko bi i najdosadnije životne radnje učinila prezanimljivim i interesantnim. Na momente, da li namerno od strane benda ili je to samo moj mozak tako percipirao, bilo je deonica koje bi me podsetile na nešto što bi obavezno trebalo biti u nekom narednom filmu Quentina Tarantina. Ta neizvesna kompleksnost teško je uhvatljiva na ovim prostorima, a i šire, te ovom bendu želim mnogo sreće u dopiranju do ušnih kanala (i dalje) ljubiteljima muzike. Oni koji su bili tamo, a bilo ih je dosta, vidno su uživali u koncertu, a kasnije se ispostavilo da su mnogi ljudi tu već ko zna koji put na njihovim svirkama, odnosno da su baš pravi fanovi, a ne samo ljudi u prolazu, što je meni bilo fascinantno. 


Svega nekoliko nas diglo je ruku kada je frontmen pitao ko ih sluša prvi put. Možda je bio prvi, ali definitivno nije poslednji. Sa albuma Ko radi? (izdatog 2004.), Horizonti (2008.) i Sijalica (2013.) mogli smo da čujemo neverovatan izbor pesama, a nisu falili ni singlovi, neizdate i nove pesme kojima se već unapred radujem. Sva ona muzika koju sam slušala da bih se pripremila za ovaj koncert, rasplinula se i sastavljala sa svakom narednom notom i tonovima koje su stvarali Popečitelji, time pokazujući koliko se bend mora dodatno potruditi kada u njihovoj muzici izostaju tekstovi. Pogrešno kažem "izostaju", zapravo ne, tekstovi su tu, ali ne u pisanoj ili usmenoj formi, ne u pevanju, rimama, stihovima, oni su u samoj muzici, takođe "na izvol'te", a na nama slušaocima je da te tekstove dokučimo i doživimo onako treba. Ovo je nastup nakon kojeg više niko nije ostao isti, a pogotovo ne ja.

Setlista 12. novembar 2016.
1. Kilogrami
2. Hladan tuš
3. Nova 1
4. Kroz
5. Loše društvo
6. Zlatna sredina
7. Sijalica
8. Opet
9. U grad
10. Kombinovana soba
11. Druga stvar
12. Raspoloženje
13. Ko radi?
14. Baratanje
15. Kvarcna
16. Novo društvo
17. Bum

Bis
Nova 2
Gvozdena metla
Transverzala

Tamara Fijat