Nova koncertna sezona u požarevačkom klubu „KB“ je počela sa istom boljkom koja je pratila i sijaset prethodnih svirki, a to je manjak posetilaca. Da je radni dan u pitanju, pa i da to bude „razumljivo“, ali je petak veče u pitanju. Plus, nije baš da u gradu ima puno svirki u toku jedne večeri, barem ne iole slične sadržine. Sve u svemu, nastup dva slovačka benda je ispratilo dvadesetak ljudi, što je poražavajuće – ulaznica je bila 250 dinara, zaista povoljna. No, šta da se radi, takva je „metalska“ realnost. Uostalom, svi oni koji vole metal će naći na tjubu snimke svih tih bendova i gledaće ih bez da dinara plate.
 

Sad kad sam skinuo to breme sa leđa, da se vratim na najbitnije, a to je sama svirka. Na bini su se prvi našli „Abstract“ iz Banske Bistrice. Ova instrumentalna četvorka neguje progresivni zvuk sa dosta atmosferičnih delova, a pored toga eksperimentiše i sa drugim žanrovima – etnoom pre svega. Energičnost, sigurnost, uigranost i dobro raspoloženje je ono što krasi njihov nastup. Par ispadanja prouzrokovanih problemima sa monitorima nije moglo da pokvari uživanje u zaista odličnim numerama. Ni jednog jedinog trenutka nije bilo niti dosadnih, niti napornih deonica. Isto tako, nijedna numera nije odskakala od drugih po kvalitetu (sve su na zaista visokom nivou). Možda je najbitnije to da su sve umerenog trajanja, optimalnog i da nema davljenja desetominutnim mini epovima. Dakle, sve je iznivelisano kako treba. Jedino što sam tokom tih četrdesetak minuta koliko su svirali, bio naizmenično u dilemi: da li im je očajnički potreban vokalista ili im apsolutno nije potreban? Da, neke pesme prosto žude za vokalnom podrškom, dok neke druge jasno daju do znanja da su instrumenti sami i više nego dovoljni.
 

Posle petnaestak minuta, „Mysterious Eclipse“ iz Novog Mesta nad Vahom su predstavili požarevačkoj publici svoj polučasovni death metal repertoar. Malo stare škole u zvuku nikako nije bio minus, a sigurnost u izvedbi i generalno dobar zvuk su odlično legli uz hladno pivo. Njihovom nastupu mogu zameriti to što su svi bili previše fokusirani na svoje instrumente i samo sviranje, tako da od scenskog nastupa nije bilo ništa. Da nije bilo najave pesama i zahvaljivanja publici, delovalo bi kao da su sve vreme imali tonsku probu. Tek posle 4 pesme su se malo opustili, oni sa dugim kosama su istima zamlatarali, ostali su samo blago hedbengovali, ali je to bilo nekako reda radi. Verovatno je na njih uticalo i to što nema ljudi, pa je delovalo kao da se u nekim momentima dosađuju. Na svu sreću to nije uticalo na kvalitet same svirke, te su pesme zvučale odlično. Manjak jedne gitare je bio osetan, ali ne toliko da bi zvuk bio šupalj. Pevačici svaka čast za vokalne mogućnosti – growl i harsh vokali su zaista na visokom nivou.

Sve u svemu, bila je ovo još jedna i više nego dobra svirka u gotovo pa praznom klubu. Malo čavrljanja sa bendovima, malo slikanja, po koje pivce i to bi bilo to. Filter od posla, obaveza, svakodnevice. Generalno – bolje nego šaltanje kanala iz fotelje ili razbijanje protivnika na fejsbukovoj „Slagalici“.

Tekst: Antonio Jovanović
Fotografije: Mlađan Pajkić