Poslednje veče Belgrade Beer Festa je, kao i prethodna, bilo poprilično žanrovki šarenoliko.


Različitosti u muzičkom stilu i izvođenju kvalitetno je doprineo Massimo Savić, ličnost koja je sarađivala sa raznovrsnim muzičarima sa naših prostora. Publike je bilo manje nego prethodnih dana i moglo se primetiti da je prenos finala u košarci ovom čoveku zavidnih vokalnih sposobnosti pomalo ukralo šou. Pa ipak, ljubitelji njegove muzike su ga verno pratili kroz muzičku priču koju je pripovedao na sceni.

Bilo je teško prešaltati se sa Massimovih dubokih, umirujućih tonova, na ono što je sledilo. Izgurano u kolicima iz supermarketa, na bini se pojavilo relativno novo ime srpske rep scene. Sajsi MC je za vrlo kratko vreme stigla u centar pažnje. Poštujem i ekscentričnost i ironiju u tekstovima, pa i stil, jer svi mi volimo da slušamo različitu muziku, ali ono sinoć je meni (a i mnogima oko mene) izgledalo kao cirkus. Kao što to kod nas biva, za njenu muziku su "zakačili" veoma mladi ljudi. Kada tako mladi pevaju tekstove Sajsi MC, to izgleda prilično zabrinjavajuće. Sa druge strane, pitam se koliko njih zaista kapira te tekstove. 
Činjenica jeste da je za vreme njenog nastupa u jednom delu publike nastalo opšte ludilo. 


Nakon što je Sajsi otišla sa bine onako kako je i došla - u kolicima za kupovinu - bilo je vreme za malo pank roka uz legendarno ime - Psihomodo Pop. Publika je bila prilično mešovita, od klinaca, do onih koji su Psihomodo pop slušali "u svoje vreme". Striptiz Davora Gobca nismo imali priliku da vidimo, ali zato su mu gimnastički elementi pri skakanju bili bez mane. Publika je uživala u ovom koncertu, skačući sve vreme. Ne treba da čudi da su "Frida", "Ja volim samo sebe", kao i "Nema nje" pokupile najviše simpatija publike i da je amosfera tokom tih pesama bila sjajna. "Kad sam imao 16" je deo publike nostalgično vratila u neka drugačija vremena. Gobac i Psihomodo ekipa su srušili sve veštačke kreacije zvane granice (bilo kog tipa) i pokazali da muzika najbolje spaja ljude.

Ovogodišnji Beer Fest je zatvoren žestoko. Ritam Nereda je uspeo da stvori atmosferu kakvu nisam videla tokom celog festivala. Ujedinjeni, sestre i braća su pevali gromoglasno. Ljudi je bilo daleko manje nego prethodnih dana, a već sa prvim rečima "Daleko putujem" pevanje se čulo kao da je Ušće krcato. Nije potrebno isticati kakva je tek bila atmosfera kada je bend počeo da ređa hit za hitom. Uprkos opomenama obezbeđenja šutke su se tu i tamo stvarale, a grla derala od pevanja. Pet dana raznovrsne svirke završeno je ujedinjeno, glasno, na pankerski način.

Kompletnu galeriju pogledajte na našoj fejsbuk stranici.

txt: Jelena Ostojić
foto: Jovan Mihajlović