Završno veče Šabačkog letnjeg festivala otvorio je alternativni rumsko - sremskomitrovački rok sastav Kofein. Dinamični i direktni kao i uvek, sa peckajućim tekstovima po "ljudi su govna" principu, uspešno su pokrenuli  onu nekolicinu ljudi koja je odlučila da dođe i podrži sve bendove. Ovde važi ista priča kao za momke koji su otvorili prethodni dan festivala: velika je šteta ne čuti bend samo zato što osobi biva strašno mrsko da dođe na početak. Treba podržati ovaj sastav jer nikome od nas neće škoditi jedna doza Kofeina, a ako neki postanu zavisnici, barem su zavisni o nečemu kvalitetnom.

Šabački Siempre Peligroso, nisam slušala dovoljno dugo, te sam uspela da zaboravim kako zvuče, ali mi je pozitivan utisak sa te jedne svirke ostao urezan u sećanje. Bend je odlično usviran, vidi se da se osećaju prijatno na bini i zaslužuju svaku pohvalu za odluku za pisanje tekstova na maternjem jeziku, iako sviraju alternativni metal za koji svi imaju osećaj da bolje zvuči na engleskom. Svojoj muzici su dodali dašak elektronskih efekata, pa je dobijen veoma zanimljiv spoj. Plus za trud uložen u podizanje raspoloženje mase, iako se onaj broj ljudi teško mogao nazvati masom.

Nešto više ljudi se okupilo tokom nastupa benda Ničim Izazvan. Bilo je tu onih kojima je prijao ovaj preokret ka laganoj muzici, ali i onih koji su čuvali mesto za svirku hedlajnera. Sa strane posmatrano, pred binom je stajao broj ljudi koji se tada već mogao nazvati pristojnom publikom. Ljudima izgleda veoma prija ovaj tip pesama izuzetno pogodnih sa svakodnevno puštanje na radijskim frekvencijama, te je atmosfera tokom koncerta ovog mnogoljudnog sastava bila na prilično dobrom nivou, a "Glupost", "Trideset" i "Rekla je" su se, pevanjem publike, posebno istakle.
 
foto: HC arhiv
Oko dvadeset i dva časa na binu izlaze hedlajneri, koji će atmosferu vratiti na pank nivo. Sa prvim taktovima "Svijeta glamura" Hladno Pivo su izazvali takvo komešanje u publici da smo svi istog momenta bili zaliveni još hladnijim pivom. Poznato je da Mile i ekipa baš umeju da zagreju atmosferu, te i ovog puta nije bilo zuzetka. Stare i nove stvari su se smenjivale i sve su prihvaćene sa oduševljenjem. Lepo je bilo čuti koju pesmu više sa pretposednjeg albuma, što skoro nismo imali prilike zbog promocije ovog svežijeg. Kompletan koncert je protekao u gromoglasnom pevanju, skakanju i zalivanju produktom ječma. Po mom mišljenju je ovaj nastup vrhunac kompletnog ŠLF-a.

Priliku da zatvore festival imali su Marčelo i Napeti Quintet. Ova rep priča je kompletno drugačija od one koju smo čuli prethodne večeri. Postaje mnogo bolje kada se umesto matrice ima dobar bend. Cela ekipa je navežbana i dobro uigrana, a ženski vokal obara s nogu i daje Marčelovim izvedbama posebnu čar. Publika je jednako uživala uz one, kako sam Marko kaže, sjebanije pesme, kao i uz one pogodne za igru. Odabir ovog sastava za zatvaranje festivala je bio pun pogodak, a ovo poslednje veče je, što se tiče muzičkog dela, opravdalo ceo festival.

Jelena Ostojić