Punk Rock Holiday 2016: Najpankerskiji odmor u godini



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Nakon što je vrijeme od kojih tjedan dana dalo da se dojmovi slegnu, pišem ovaj report kako bi ovaj događaj, koji mi je jedno od najljepših iskustava u životu ostao negdje zabilježen.

Tolmin je prekrasan gradić usred Alpa u Sloveniji, smješten kraj dvije prelijepe planinske rijeke, Tolminke i Soče. Bio je poprište krvavih bitaka tijekom Prvog svjetskog rata. U Tolminu se svake godine od proljeća do jeseni održavaju odlični festivali, između njih, po šestu godinu za redom i ovaj, kojeg sam pohodio po prvi puta.

PONEDJELJAK-08.08.2016.-NULTI DAN


Točno u podne naša ekspedicija od četvero članova se uputila automobilom prema slovenskoj granici, pa dalje autocestom do Gorice, gdje smo sišli na lokalnu cestu i došli na odredište. Sam put je bio okej, četiri sata dobrog raspoloženja. Nakon što smo se u obližnjem dućanu snabdijeli tekućim pitanjima i riješili formalnosti oko upada, na jedvite jade smo našli još dva mjesta za naše šatore u hladu šume. Festival je doduše bio rasprodan, ali činilo mi se da je ogromna masa ljudi stigla već taj nulti dan. Postavili smo šatore, popili malo, te je stiglo vrijeme da se ode na koncert. Festival ima dva stagea, ali taj nulti dan se sviralo samo na Main Stageu. Propustili smo nekoliko bendova, žao mi je da nisam vidio izraelski odličan bend Useless ID, ali smo stigli taman na početak nastupa LAGWAGON. Ovaj bend volim jako već 20-ak godina te mi je bilo jako drago da ću ih vidjeti i čuti uživo. Opravdali su sva očekivanja, na turneji su povodom 20-godišnjice albuma Hoss, te izvode dosta stvari s tog, meni jednog od omiljenijih albuma. Počeli su sa Kids dont like to share, nastavili s Violins i redali su se hitovi od Island of Shame, preko Move your car, novijih Cog in the machine i Western settlements, da bi vrhunac nastupa bio hitovima After you my friend i May 16. Joey Cape je pjevao u formi i cijeli bend je bio nekako opušten i veseo, valjda zato jer im je to bio zadnji nastup turneje.
 

Headliner večeri su bili SICK OF IT ALL. Veterani New York hardcore scene su na turneji kojom slave 30. rođendan benda. Ovaj bend sam prvi i jedini puta gledao daleke 1996.godine kada su prvi puta pohodili Hrvatsku i živo me zanimalo kako zvuče sada.
Nizali su hit za hitom, od Just Look Around, Scratch the surface, Step Down, Sanctuary, iz svih faza karijere se našlo ponešto. Lou Koller je bio vidljivo raspoložen circle pitom, wall of death i svim ostalim veselim igricama koje priliče njihovom koncertu. Priveli su uspješno kraju nastup odličnom Us vs them, a mi smo malo pohodili punk party na Beach Stageu te otišli ubrzo spavati pošto smo bili umorni.

UTORAK-09.08.2016.-prvi dan


Nakon ustajanja otišli smo u grad na kavu, malo se promuvati i pojesti štogod. Još jednom tvrdim, Tolmin je jedan od najljepših malih gradića koje sam vidio.
 

Ovdje se dogodilo nešto smiješno. Dođemo i gubimo se po dućanu, a kad tamo ugledamo Milo, pjevač od Descendentsa hoda po dućanu. Odemo u drugi dućan, tamo opet Milo iz Descendentsa, nakon toga u treći dućan, tamo opet Milo iz Descendentsa, valjda je čovjek nešto tražio, poslije smo saznali da se radilo o papučama za vodu jer je išao na rafting po Soči. Nakon popodnevno/večernje okrijepe jelom i pićem otišli smo na koncert. Relativno rano na Main Stageu su nastupili FLAG. Vjerojatno znate da se radi o bivšim članovima Black Flaga, Keith Morris na vokalu, kao i Dez Cadena, Chuck Dutkowski…uvijek sam mislio da je Black Flag precijenjeni bend, no nakon ovog nastupa sam promijenio mišljenje. Bez prevelikog kontakta s publikom, nizali su poznate i meni manje poznate Black Flag pjesme, te se na pola koncerta zamijenili te je Dez Cadena preuzeo vokalne dužnosti. Bilo je jako inspirativno vidjeti da su ljudi u 60-im godinama tako energični i sve to je meni jako lijepo. Nastup Iron Reagan sam propustio jer me uopće ne zanima, te stigao na nastup BOUNCING SOULS, east coast punk legendi iz New Jerseya. Mogu reći da je ovo bio jedan od najboljih nastupa na festivalu. Njihove melodije, odlično raspoložen vokal Greg, ples, osmijesi na licima ništa nije moglo pokvariti raspoloženje, pa čak ni pljusak koji je nemilosrdno počeo padati taman na početak nastupa headlinera DESCENDENTSA. Ovaj bend rijetko ide na turneje, još rijeđe u Europu, te je bila prava privilegija vidjeti i čuti ih. Svirali su sve hitove koje imaju, ali pljusak je doslovno razjebao sve, pa se dosta ljudi razišlo pod krovove i u kamp, pa smo i mi nekoliko pjesama prije kraja otišli u šator i proveli nemirnu noć pošto se tlo pod nama doslovno treslo od snažne grmljavine.

SRIJEDA-10.08.2016.-drugi dan


Cijelu srijedu do popodneva kiša je nesmiljena padala. mi smo se gubili po gradu, ispijajući kave, pohodili smo muzej, obavili alko šoping. Oko 17 sati popodne priroda se odlučila smilovati, pa se razvedrilo i pokazalo sunce, iako je bilo poprilično hladno. Popodne sam pohodio Beach Stage gdje su se cijela popodneva odvijali odlični kloncerti manjih bendova pod okriljem Bird Attack recordsa. Ovdje me jedan bend ugodno iznenadio, radi se o THE HUMAN PROJECT iz Leedsa, Engleska. Riječ je o fenomenalnom melodičnom hardcore punk bendu koji zvuči kao neka mješavina Rise Against i Ignite. Još se sav ježim kada se sjetim njihovog nastupa koliko je to bilo dobro. Isto tako, jedan od odličnih bendova na Beach Stageu bio je CASTOFF iz Kalifornije koji sviraju neki melodični pank, ali tako sa srcem da je to bilo nešto prekrasno.
 

Navečer je došao red i na bendove na Main Stageu. Kao prvi su nastupili BACKSTAGE, bend maštovitog imena iz Slovenije. Bili su jako dosadni, svirali su neku totalno dosadnu inačicu skate punka. Kao drugi nastupaju APOLOGIES, I HAVE NONE iz Londona, koji me također nisu impresionirali. Nastup A WILHELM SCREAM sam propustio nažalost. NOFX, ah kada se sjetim kako smo razgovarali hoće i Fat Mike imati dar za zajebanciju pošto je sada clean, kako smo se samo prevarili. Setlista je bila malo izmijenjena u odnosu na onu prije 3 godine kada sam ih gledao u Ljubljani, ali zajebancija i gig je bio vrhunski. Iako su mijenjali mjesta u poretku s bendom kojeg sam najviše očekivao, a to je AGNOSTIC FRONT. Slušam ovaj bend od klinačkih dana, ali uvijek sam nekako zbog obveza propustio njihove koncerte u blizini i bio sam kao nervozna tinejđerka kada su se spremali da počnu. Nakon intra iz The good, the bad and the ugly, krene Eliminator, pa sve što sam želio čuti, od Victim in Pain, preko For my Family, Never Walk Alone, My Life My Way…nakon dugo vremena sam moshao kao manijak, posljedice osjećam i sada hehe. Nakon klimaksa sa ova dva benda bio sam skeptičan u vezi zadnjeg benda večeri, no mogu reći da su STRUNG OUT poderali i da su zasigurno bili jedan od najboljih bendova cijelog festivala, ako ne i najoblji. Majko moja, kakva energija!

ČETVRTAK-11.08.2016.-treći dan


Ovo je bio dan kada me od nastupajućih bendova nije zanimalo gotovo ništa, pa smo dan proveli opet u gradu, otišli u restoran pojesti nešto kuhano, te ispijali gin tonic i bambus i obilazili plažu i kamp, te se zabavljali čekajući večer. Nažalost, prvi bend kojeg sam jedinog i htio pogledati, a to je AUTHORITY ZERO, sam propustio. Nakon njih na red su došli DONOTS, na koje je publika divljala, ali meni su bili ubitačno dosadni.. Headliner večeri je bio JELLO BIAFRA AND THE GUANTANAMO SCHOOL OF MEDICINE. Za one koji ne znaju, radi se o bivšem pjevaču benda Dead Kennedys kojeg valjda znaju svi punkeri. Mišljenja oko nastupa ovog benda su podijeljena, nekima je ovo najgori nastup festivala i sramota, meni je što se tiče svirke bilo okej. Radi se o nekom malo teže probavljivom punku sa malim primjesama starog Kennedys štiha. Ono što nije bilo u redu, a što sam ja vidio, je to što je Jello Biafra gurnuo divljački dva klinca s bine riječima "this is my show, not yours". Ne znam, razumijem da bendovi ne vole da im ljudi statiraju na bini cijeli set, ali ovo je bila pretjerana upotreba sile. Inače, show je bio jako politički nabijen, te svaka riječ koju je izrekao a tiče se politike, je definitivno na mjestu. Slažem se da ovaj bend definitivno nije materijal za headlinera.
 


PETAK-12.08.2016.-zadnji dan


Tijekom zadnjeg dana odvijalo se na skate rampi prejebeno odlično skate natjecanje gdje se moglo vidjeti svega i svačega. To mi je dalo ideju da moram posjetiti iduće godine Pannonian Challenge u Osijeku. Moram ovdje navesti još jedan dobar bend kojeg sam gledao na Beach Stageu to popodne, a to su PINHOLE DOWN sa Floride. Koliko sam shvatio u ovom bendu gitaru svira gazda Birda Attack records. Sviraju neki melodični hardcore sa nešto metal solaža i utjecaja, ali ne kao dosadni metalcore bendovi.

Malo po malo došla je večer i vrijeme da se po posljednji  put ove godine uputimo prema Main Stageu. Prvi bend kojeg smo gledali su TOTAL CHAOS street hardcore punk iz Los Angelesa. Imali su energičan nastup, a svirali su uglavnom stare stvari kao što su Squatters song, Pledge of defiance, Lost Boys, Riot City i mnoge druge. Pjevač Rob Chaos nije bio naš raspoložen, valjda zato jer su na dugoj turneji od sedam tjedana, pa je možda bio umoran malko. Mnogo publike se okupilo ove zadnje večeri zbog nastupa zadnja dva benda festivala, a kao prvi to su bili NO FUN AT ALL iz Švedske. To je bend koji nije svirao u Sloveniji 16 godina i živo me zanimalo kako će zvučati uživo. Mnogi će potvrditi da je njihov nastup bio vjerojatno još jedan od najboljih na festivalu. Uigrani, energični, redali su hitove kao Out of Bounds, Master Celebrator, te uspješno priveli kraju obradom Gang Green-a Alcohol. Meni je mala zamjerka jedino prestatičnost na bini, ali to je samo moje skromno mišljenje. Headlineri večeri su bili MILLENCOLIN još jedan švedski bend, predvođeni frontmanom Nikolom, porijeklom s ovih prostora. Nisam neki preveliki fan ovog benda, pa sam u miru pogledao/preslušao njihov gig, a ekipa se odlično zabavila stage divingom, circle pitom i svim drugim igrarijama. Neki koji ih poznaju i gledali su ih više puta, kažu da su prilično loše odsvirali i Nikola odpjevao, ali meni se nije činilo tako.

Došao je i kraj, malo smo još otišli na plažu binu partijati uz punkrock karaoke gdje ser zabava nastavila dugo u noć, no mi smo otišli spavati kako bi drugi dan imali snage za spremanje i put kući. Mogu reći da je ovo bilo jako inspirativno iskustvo, da nastavim još brže, jače, žešće, i da, definitivno druge godine idem opet.
 

Davor Krajcer - Vitez



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva