Wyatte - Road to Boshporus - October 2017
Wyatte - Road to Boshporus - October 2017

Kako sam postao... Tomislav Kalousek (Brkovi)



Sviđa ti se? Javi ostalima!

"Proces mojeg oblikovanja svakako nije završen. Ideja o odrastanju je po meni mit, čovjek samo dođe u jednu fazu iz koje se prisjeća prošlih događaja kroz maglu, nejasno mu je kako je nekad postupao, pripisuje to mladosti i sebe naziva odraslim. Činjenica je da ne znamo objasniti ovaj fenomen zvan život. Ali to nije razlog da sa trenutne životne pozicije, koja će i meni jednom biti neshvatljiva, ne odgovorim na pitanja."

Ovako svoju priču u ovonedeljnoj rubrici "Kako sam postao..." započinje Tomislav Kalousek, basista Brkova, i nastavlja...

Foto: Jovan Mihajlović

Bendovi, muzičari i albumi


Prvo sam otkrio hip hop (mada se to još tada zvalo rap), to je bila prva muzika koju sam aktivno slušao, kupovao kasete, tražio, presnimavao. To je bila negdje 1992/1993 i izvođači su bili NWA, Public Enemy, Ice T... Onda sam jednog ljeta (čini mi se 1994) čuo "Land speed record" od Husker Du i otkrio sam hardcore punk i shvatio sam da  takav zvuk želim slušati. Tada nije bilo interneta i nije mi bilo lako doći do svega što me zanimalo, pa sam slušao sve što je žestoko i što podsjeća na hardcore i punk, pa čak i metal, iako mi to nije bio prvi izbor. Prvi metal bend koji sam iskreno zavolio bio je Iron Maiden i slušam ih i do današnjeg dana s jednakim žarom, mada po političkom oprijedeljenju nisam metalac. Od druge, ajmo reći ne-žestoke muzike, svakako je na mene puno utjecalo otkriće Franka Zappe i njegovog ogromnog opusa. Mislim da sam imao fazu u kojoj sam slušao isključivo njega i to je trajalo godinu dana otprilike. Preslušao sam svih 50+ njegovih albuma. Album koji me pak navukao na dub bio je "Garvey's ghost" od Burning Speara.

Reditelji i filmovi


Ne gledam filmove kao što slušam muziku, puno puta poslušaš jednu pjesmu, a film ćeš pogledati jednom, možda dva puta. Zato i ne pamtim filmove kao nešto što me oblikovalo. Na kraju krajeva, postao sam muzičar i stoga mi je bilo logično pisati na prethodnu temu jer se jasno vidi trag onoga što je utjecalo na mene u onome što sada sviram. Ali mogu ti izdvojiti jedan film i jednu seriju koji su  utjecali na mene u mojem shvaćanje svijeta.
"Rashomon" od Akire Kurosawe koji mi je objasnio do koje granice su ljudi spremni lagati jer ne mogu prihvatiti za njih sramotne činjenice.
"The Wire", genijalna serija Davida Simona, koja mi je objasnila zašto neka aktivnost koja uključuje organiziranje više ljudi ne može biti uspješna. 

Stripovi 


Alan Ford i Prot Pictures Dubravka Matakovića svakako su oblikovali moj smisao za humor. Volio sam i volim čitati svašta: Dylan Dog, Marti Misterija, Tornjevi Boa Morija itd.

Pisci i knjige


Tu je bilo svega. Ne mogu se svega sjetiti. Svakako Viktor Frankl s ispovijesti kako je preživio boravak u Aushwitzu "Zašto se niste ubili?". Trenutno čitam japanskog pisca Yukia Mishimu. Volio sam dosta Borgesove fantastične priče. Odrastao sam na humoru Ephraima Kishona. Toliko je toga da se sada ne mogu ni sjetiti. 

Događaji 


Od koncerata pamtim nastup Grandmothersa u zagrebačkom KSETu kao nešto najbliže što sam bio gledanju Franka Zappe uživo. 



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva