U požarevačkom klubu „KB“ je sinoć (četvrtak, 19. Maj) otpočeo festival stranih rok bendova, koji će trajati gotovo punih mesec dana. Čast da ga otvore su dobili kovinsko-požarevački groove metalci „CounterIgnitioN“ i italijanski „Let Them Fall“, melodic hardcore bend iz Grosetoa. Iako je u pitanju bio radni dan, poseta i nije bila tako loša, s obzirom da tokom nedelje na svirke ne dolazi baš previše ljudi. Tridesetak duša je stoga imalo prilike da uživa u žestokom zvuku.
 
Veliki je plus što je nastup „CounterIgnitioN-a“ otpočeo već u 22:00. časa, pošto je već postalo naporno da se start nastupa bilo kog benda odlaže neretko pola sata do ponoći. Nekoliko puta sam imao prilike da ovu ekipicu slušam uživo i mogu reći da oni jednu svirku odrade dobro, dok im naredna ne bude baš tako sjajna. Na svu sreću, sinoćnji nastup im je i pored nekih stvari bio dobar, energičan. Što se toga tiče – energije im nikada ne manjka, pošto ljudi daju sve od sebe čak i kada je očigledno da su preumorni. Zamerke koje sam imao na njihov nastup se tiču zvuka ponajviše. Naime, tonska proba je odrađena tako da odgovara zvuku italijanskog benda, dok je „našima“ vreme pre zvaničnog početka svirke poslužilo samo da se naštimuju. Zato su u gotovo svim pesmama neke solaže bile prštave, a bas gitara je samo u retkim momentima izbijala u prvi plan. Prateći vokal je, nažalost, bio potpuno nečujan sve vreme. Takođe se videlo da su imali problema sa monitorima, pa su im najslabiji trenuci tokom nastupa bili dok su svirali tri obrade. Ali, ako zanemarimo sve ovo što sam naveo i što se uvek može dogoditi u bilo kom klubu, sve ostalo je bilo taman kako treba. Uostalom, šta je skromnom, radnom čoveku više potrebno kada ode na svirku osim hladnog piva i dobrog benda na bini? Ljudi rade ono što rade upravo onako kako to žele i očigledno je da je njima to i najbitnije od svega. Kome se svidi – svidelo mu se i to je to.
 
Publika nije dugo čekala na nastavak svirke, te se već posle desetak minuta „Let Them Fall“ našao na bini. Ako ste ljubitelji benda „Walls of Jericho“, onda je velika šansa da će vam se svideti i ekipa iz Italije. Iskren da budem, preslušao sam njihov prvi mini album nekoliko puta i to ponajviše da bih se upoznao sa njihovim zvukom, ali se sem toga ne bi našli na mojoj plejlisti. Ne zato što sto su loši, daleko od toga (ljudi stvarno odlično zvuče), već zato što mi taj žanr i ne leži previše. No, to ne znači da treba propustiti njihov nastup. Gledati ih na bini je pravo uživanje. Da ne shvatite pogrešno – misllim na njihov nastup. Ljudi su uigrani maksimalno i svako od njih ima neku „ulogu“, da tako kažem. Vidi se da „poslu“ prilaze krajnje profesionalno. Inače, vokalistkinja prosto ubija svojim glasom i mnoge muške kolege mogu samo da joj skinu kapu. Momci koji su zaduženi za prateće vokale se odlično uklapaju sa njom i daju akcenat na onaj melodičniji deo koji prati njihov hardcore zvuk. Kao što sam već napomenuo u prethodnom pasusu, zvuk je bio namešten za njih, tako da nisu imali na najmanje problema tokom svog polučasovnog nastupa. Publika je lepo reagovala na njih, pružila im i više nego korektnu podršku, tako da je i bend bio zadovoljan.

Summa summarum, veče je bio i više nego dobro. Malo hedbengovanja, malo cirkanja, čavrljanje sa ortacima i sa članovima bendova i potom odlazak na počinak. Kvota socijalisanja ispunjena. Šalu na stranu, lepo je kada u toko nedelje ima nekih dešavanja, pošto dobro dođu kao filter od svakodnevice. Plus, nema većeg uživanja u muzici od slušanja iste uživo, provereno.

Antonio Jovanović