Wyatte - Road to Boshporus - October 2017
Wyatte - Road to Boshporus - October 2017

Russian Tribute to Sentenced



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Vršljajući  po  torentima  dolazim  do  činjenice jasne kao dan, da je ruska scena sve interesantnija. Nailazim na dobre bendove, a svako malo ispliva neki tribute na kome je dosta odličnih bendova. Posljednji koji sam iskopao je Tribute album ruskih bendova neprežaljenom Finskom Sentenced iz 2011. godine. Tribute kao tribute, rekli bi,  i ne bi ste puno pogriješili da ova kompilacija ne posjeduje jedan svoj poseban duh koji je isti kao i onaj duh sa prvih sličnih albuma sa skandinavske scene devedesetih godina kada su se, tada anonimni a kasnije svjetski poznata imena, utrkivala ko će bolje obraditi pjesme velikana metala.

Svi smo se mi naslušali tribute albuma u posljednjim godinama. Od kada je postao trend, bio je period kada su čak dva tributa mjesečno izlazila, i tu je bilo od bluesa, do najekstremnijeg brutalnog death metala i sve kombinacije između. Bilo je više uspješnih, a bilo je i onih koji su na brzaka sklapani pa nikada nisu zahvatili uši slušalaca. Koliko sam primjetio, ovi uspješniji tribjuti su bili namjenski snimani specijano za tu priliku i uvjek su sve pjesme nosile neki poseban pečat, bez obzira na ogromne razdaljine između bendova i mjesta gdje bi snimali. Oni manje uspjeli su uvjek bili čupkanje pjesama sa već objavljenih albuma i kompilacija. Ovaj „Russian Tribute to Sentenced“ je ne samo namjenski rađen, nego je očigledno rađen od strane mlađe snage nove Ruske metal scene, i osjeti se u izvođenju svake pjesme. Prvo što upada u oko/uho je da je svaka pjesma za nijansu brže odsvirana, žustrije i onako mladalački odsječno, u onom žaru i grču vatre stvaranja nečega što ne umire. Produkcija je druga iznenađujuća stvar. Iako se produkcija razlikuje od pjesme do pjesme, to uopšte ne stvara neku nelagodu uhu. Sasvim suprotno, kao da se neko trudio da pjesme uklopi upravo po produkciji, u nekom njemu za uhu logičnom slijedu. I funkcioniše. Da li namjerno, ili slučajna sreća, nije ni bitno. Kada se album sluša od početka do kraja sa istim žarom, to je jedino važno.

Jeste da ovo nisu njihove pjesme, da su ovo samo obrade (sad bi Henry Rollins zakolutao očima) ali je svaka pjesma odlično ispala, bendovi su vrlo uspješno rekreirali atmosferu koju su samo Sentenced znali da urade, i još su dodali ono nešto malo svojeg ličnog pečata bez kojeg bi svaka od ovih pjesama bila samo jedna obična i prosječna obrada. Odličan posao su uradili Heavenside, The Suicider, T.h.e. Sacrament, Rosa Infra, Vorongrai, Voiceless Void. Za kraj je ostao šlag na torti. Bend Страмослябы su obradili „Сердце Вон“ („Cross My Heart and Hope to Die“), prepjevali je na ruski i udarili po adrenalinu. Nisam neki fan wood/folk metala, ali ova pjesma je urnebesna - znate ono „pjani rusi i žurke do zore“. Od pjesme koja je dosta tužna i depresivna, napraviše karnevalsku feštu da se pušta u svakoj dobro snabdjevenoj Rock kafani :D (i dobro obratite pažnju na 1:59). Svaka čast ljudima jer su album zatvorili na najbolji mogući način i odali poštu jednom velikom bendu, i pokojnom gitaristi!

Odlični instrumentalisti, nekoliko jako dobrih vokala, odlična produkcija i über žar i elan mladosti. Doista odličan album, krcat odlično izvedenih hitova koji je za svaku preporuku.

Nikola Franquelli



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva