O nezavisnoj kulturi...



Sviđa ti se? Javi ostalima!

DANIJEL SIKORA SIX: “NIJE PITANJE ŠTO IZDAVAČKA KUĆA MOŽE UČINITI ZA BEND, VEĆ ŠTO BEND MOŽE UČINITI ZA IZDAVAČKU KUĆU!“
 
 
Prostor Čakovec je jučer (18.1.) bio domaćin jednom zanimljivom predavanju o bendovima, nezavisnom izdavaštvu i općenito nezavisnoj kulturi. Gost je bio Danijel Sikora-Six iz Zagreba, točnije Sesveta.

Danijel Sikora je jedan od prvoboraca hrvatske underground scene. Ranih 90-ih bio je jedan od osnivača URK-a, kluba Močvare i organizator brojnih odličnih koncerata diljem Hrvatske, u doba kada su koncerti bili rijetki i ljudi nisu birali koje od njih će pohoditi kao danas. Isto tako Sikora je poznat po sviranju u bendovima Analena i Ha Det Bra. Zadnjih godina bavi se izdavaštvom kroz nezavisne labele Moonlee i Geenger records.

Navesti ću u ovom članku viđenje predavanja iz mog kuta, dakle pohodio sam ovo predavanje kao neki, mada mrzim tu riječ, glazbenik, jer su me zanimale neke stvari oko izdavaštva, pa i samog promoviranja vlastitog benda. Ono što mi je prvo upalo u oko je, da su na predavaje došli ljudi iz svih dijelova underground scene, dakle, bilo je tu od rokera, pankera, do ljubitelja underground glazbe i scene općenito.

Kako bi bendovi uspjeli, odnosno postigli nešto je potrebno prije svega da bend ima nekog unutar tko može potegnuti poslovnu stranu benda i biti svojevrstan vođa benda. To može funkcionirati na dva načina: totalna autokracija, znači jedan/jedna vodi, ostali su samo svirači koji se pokupe kombijem, odvezu do neke destinacije gdje će odsvirati gig, i vrati ih se nakon toga odakle su došli. Drugi način je totalna demokracija, znači svih tri do pet članova/članica odlučuje od potezima benda. Već sam se ovdje zamislio, hmmm, u mom bendu odlučujemo praktički dvojica o nekim važnijim stvarima, znači nije radi se o nekoj dualnoj autokraciji. Nije loše, izmislio sam upravo neki novi termin.

Od velike je važnosti da lokalni bendovi podržavaju i respektiraju jedni druge, što znači da odlaze jedni drugima na koncerte, dijele internet objave i slično…Mislim da tu što se tiče naše čakovečke scene prilično dobro stojimo, jer valjda jedinstvo neke vrste, možda zato jer je scena bogata, a ipak manja i homogenija.

E, sad dolazi dio gdje sam strašno griješio, a to je da bend misli da će mu izdavačka kuća odnosno label omogućiti da svira od nemila do nedraga, oni će sve organizirati i složiti gigove, turneje, a njihovo je samo da rokaju kao da sutra ne postoji. U tome sam se baš prevario. Label manje-više ne bukira koncerte. Bend mora raditi, bukirati gigove, gristi, svirati gdje može, nije važno dal pred dvoje ili dvije stotine ili tisuće ljudi. Ponajprije, važno je to live iskustvo, džabe ti onda svi lajkovi na Facebooku ili usviranost u studiju, ako nemaš iskustvo po klubovima i dvoranama i zadimljenim bircevima. Da se razumijemo, odsvirali smo s bendom dosta koncerata, ali pogledam li unatrag zadnjih pet godina, razmišljao sam tokom predavanja, još smo prilični žutokljunci u svemu tome, mada volimo misliti da nismo.

Nama je isto cilj putovati, vidjeti svijeta i svirati svoju glazbu van granica, ali lokalno smo još zeleni i morali bi se više posvetiti sviranju lokalno, na taj način steći ćemo više poznanstva i lakše ćemo eventualno upasti na neki label. Ona priča o slanju preko Facebooka i maila link na demo i nada da će te netko primijetiti, objaviti i da ćeš uspjeti prizemljila se u mojim očima kao gorući meteor. Radio sam to, priznajem i nadao se uspjehu na neki način, ali bilo je to pogrešno očekivanje.

Da ne bude sve tako crno, upornost se ipak isplati. Za bend koji radi, ulaže u sebe na ovaj ili onaj način ipak postoji velika šansa da bude objavljen od strane nekog labela, ukoliko svojim radom zapravo natjera label da vidi nešto posebno u tom bendu, ljude kojima je stalo, koji žrtvuju svašta i marljivošću i upornošću tjeraju naprosto taj label da ih objavi. Ima ipak možda i nade za nas, rekao sam sebi.

Svi vi koji namjeravate osnovati neki label, nije loša ideja. Mislite možda, okej, nitko ne obraća pažnju na moj bend, pa ajmo sada objaviti svoj rad sami. Čim više labela koji promoviraju underground scenu to bolje, jer za sada, zakoni su prilično kruti, na momente i nedorečeni, a ukoliko nas ima više, to bolje, jer onda kritičnom masom možda možemo uspjeti promijeniti nabolje neke pravne začkoljice koje se tiču izdavaštva i pokretanja labela.

Zaključak s moje strane je taj, da postoji dosta toga što nisam znao, u nekim stvarima bio sam čak i naivan, unatoč dugogodišnjem prisustvu na underground sceni. Bilo je ovo prilično inspirativno predavanje, poslužilo je kao dobra motivacija za daljnji rad na sceni, kako s mojim bendom, tako i u nekim drugim stvarima.

Davor Krajcer-Vitez



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva