Praying Mantis – Legacy
Helly Cherry
Praying Mantis su jedan od bendova nastalih tokom NWOBHM začetka. Neka vas ne obeshrabri to što su stara garda. Nastavite da čitate. U samom početku su bili rame uz rame sa Iron Maiden npr., ali vremenom zbog problema u postavi i sukcesivnog pada u kvalitetu pjesama, ostaju negdje na marginama scene. Nažalost, jer potencijal je bio uvjek ogroman, pjesme su bile vrlo dobre, ali bi ih uvjek kočio neki đavo, bilo staromodna produkcija, bilo osrednji pjevači, ili vrlo česte promjene postave. Međutim, ne lezi vraže, i eto ti prije nekoliko godina, ljudi objaviše album „Sanctuary“ koji je i te kako zainteresovao širu metal javnost sa pjevljivim a izrazito robustnim pjesmama. A onda, ponovo promjena postave. Novi pjevač, i novi bubnjar. Upravo kada se publika počela navikavati na novu i pobjedničku postavu, ponovo promjena. Kako, zašto, pa zar nije sve napokon krenulo kako treba? Ispostavilo se da skeptici nisu imali niti malo razloga za sumnju. Praying Mantis su se vratili jači nego ikada, mlađi nego prije dvadeset godina (eto vam na!) i uradili još bolji album, album da se nakon svih ovih godina od osnivanja pokaže ko su i što su Praying Mantis. Sa „Legacy“ mogu slobodno da uče hordu tzv. progresiv i AOR bendova kako se radi jedan razbijački melodični album.
U osnovi, muzika je vrlo slična onome što su uvjek radili. Velike i snažne melodije, te odlično rifovanje. Nikakva instrumentalna isprdavanja nisu prisutna već čvrsta, kompaktna i sažeta svirka, sa jasnim ciljem u svakoj pjesmi. I sve je to divno i krasno, ali iznenađenje tek predstoji. Činjenica koja svjetlosne godine izdvaja ovaj album od ostalih njihovih, i većine sa scene, je pjevač John „Jaycee“ Cuijpers. Čovjek ima glas slavuja, pjeva bogovski, fantastično vlada istim i u pjesmi nije samo tamo neki pjevač, već punopravna komponenta audio slike. Bože koja snaga izvire iz tih glasnih žica. Ne mogu vam opisati kako prijatno golica uši i kako izaziva da krv proključa u momentima kada se pjesma rascvjeta i eksplodira. To je pjevač, to je, ljudi moji, pjevač od neprocjenjive vrijednosti – čovjek koji koristi svoj glas da obogati pjesmu i dovede je do erupcije. To je zadatak vokala, i svoj posao radi na nevjerovatno upečatljiv način. Tačka, Amen, good bye!
Nemojte napraviti grešku i ne poslušati „Legacy“. Svi vi koji volite ovaj pravac, uvjeravam vas da ćete neizmjerno uživati, a vi koji ga možda i ne cijenite toliko, upoznajte se sa kvalitetom koji se rijetko čuje.
Nikola Franquelli
U osnovi, muzika je vrlo slična onome što su uvjek radili. Velike i snažne melodije, te odlično rifovanje. Nikakva instrumentalna isprdavanja nisu prisutna već čvrsta, kompaktna i sažeta svirka, sa jasnim ciljem u svakoj pjesmi. I sve je to divno i krasno, ali iznenađenje tek predstoji. Činjenica koja svjetlosne godine izdvaja ovaj album od ostalih njihovih, i većine sa scene, je pjevač John „Jaycee“ Cuijpers. Čovjek ima glas slavuja, pjeva bogovski, fantastično vlada istim i u pjesmi nije samo tamo neki pjevač, već punopravna komponenta audio slike. Bože koja snaga izvire iz tih glasnih žica. Ne mogu vam opisati kako prijatno golica uši i kako izaziva da krv proključa u momentima kada se pjesma rascvjeta i eksplodira. To je pjevač, to je, ljudi moji, pjevač od neprocjenjive vrijednosti – čovjek koji koristi svoj glas da obogati pjesmu i dovede je do erupcije. To je zadatak vokala, i svoj posao radi na nevjerovatno upečatljiv način. Tačka, Amen, good bye!
Nemojte napraviti grešku i ne poslušati „Legacy“. Svi vi koji volite ovaj pravac, uvjeravam vas da ćete neizmjerno uživati, a vi koji ga možda i ne cijenite toliko, upoznajte se sa kvalitetom koji se rijetko čuje.
Nikola Franquelli