8House je kolaborativni naučno fantastični serijal, u kome svaki story arc sačinjava poseban kreativni tim. Stori arkovi se mogu čitati nezavisno jedan od drugog (pa ih možete čitati svaki pojedinačno), ali dele zajedničke tematske i stilske karakteristike.

Postoje četiri odvojene priče Archligt, čedo M. Churchalanda i B. Grahama čija prva poglavlja nose brojeve 8House 1 i 2. Zatim, Kiem, Huga Penalte i Bryana Grahama (8 House broj 3). Treća priča zove se Yorris, napisali su je Helen Maier i Fil Barlow i prva dva poglavlja će izaći u broju 4 i 5. Poslednji stori ark Mirror, Emme Rios i  Hweia Lima, izaći će u celosti u brojevima 6 do 9. Na kraju, prve tri priče završavaju se sa po jednim izdanjem za svaku, koje je planirano za sledeću godinu.

Otkud ovako bizaran raspored izlaženja? Autori tvrde da je ovakvo razvlačenje izlaženja bilo nephodno da bi svakom od poglavlja posvetila dovoljna pažnja odnosno da bi konačni proizvod bio najbolji stirp koji danas možete kupiti. Sudeći prema onome što je izašlo za sad - uspeli su u celosti.

Achlight 1 i 2


Prvi, dugonajavljivani broj 8House predstavlja eskpoziciju, onako kakva bi uvek trebalo da bude. Upoznajemo protagonistkinju Lady Arclight iz neobičnog kraljevstva iz kojeg je izgnana i sada obitava u telu neobičnog stvorenja. Uz nju je Ser Arlight koji je prati na putu do grada, gde će otkriti ko ju je zarobio u tuđe telo.

Prirodan dijalog, koji odbija da drži čitaoca za ruku i da ga infantilizuje, polako ocrtava obrise komplikovanog sveta u kojem se nalazimo - pojava magije uvedena je suptilno i efikasno, naznake o političkim dešavanjima u gradu i van njega drže čitaoca zainteresovanim za nastavak. Kao i uvek kod epske fantazije, upravo ova slojevitost pozadine predstavlja najzanimljiviji deo narativa.


Crtež Marian Churchaland je naprost prelep sa brojnim detaljima u pozadini i savršenim bojama, koje će privlačiti čitaocaa da posveti pažnju svakom panelu pojedinčno. Lik Lady Arlight je statičan, uz suptilne naznake ljudskosti, što odlilčno odliskava dramu iz samog zapleta, dok je lik Sir Arlighta zanimljivo androgin (rodne teme će svakako doći u fokus u nastavku priče).

Drugi deo je bio izložen kritici, jer nastavlja sporim i ne previše narativnim tempom koji smo videli u prvom delu. Nastavak počinje u gradu Cserse – Miata, s tim što se Graham ne trudi da objasni čitaocu, gde je grad i kako je povezan sa ostatkom priče. Nešto drugačiji stil crteža (više mutne pozadine) navodi na pomisao da su ove sekvence flešbekovi glavnih likova.

Lady i Sir Arlicght su tamo gde smo ih ostavili, na svom dugom, pomalo buddy cop putovanju, ovaj put suočeni sa prvim protivnikom Death Prist-om. Način na koji su prilazane scene borbe, može se smatrati ili vrlo inovativnim ili neobično nedorečnim - američki kritičari (odnosno oni naviknuti na američke stirpove) obično navode da je akcija antiklimaktična.

Osećaj koji se nameće tokom čitanja (delimično i zbog hajpa koji je celu stvar pratio) je da možemo iz broja u broj pratiti nastanak grafičkog romana, koji će u budućnosti imati kultni status. Takođe, ostaje bojazan, da će zbog sporog tempa i prenaglašene kompleksnosti celog projekta sam pay off neminovno biti razočarenje...

(nastaviće se...)

Jan Kanja