Još mi se vratni mišići nisu oporavili od prethodne stoner večeri u Blacksatage-u, a već odmah sutradan (10. 10. 2015), na istom mestu u organizaciji Miner records-a moja muskulatura pretrpela je još jedan Invasion from the East. Žestoka svirka trajala je skoro 4 sata, cena karte je bila 200 dinara, a raznolikost programa privukla je veliki broj ljudi.

Nije bilo laganog uvoda, Rage Againist the Komšije (Niš), kao domaćini, odmah su, in medias res, otvorili pakleno veče obradom pesme Phobia nemačkog thrash metal benda Kreator. Nastavili su u nemačkom stilu, samo sa zaokretom ka industrial metalu, obradama Ramstein-a. Komšije odlikuje sirovo sviranje i duboki režeći growl vokal. S druge strane, situaciju smiruju nežne klavijatre i još jedna pevačica koja je segmente sa Ramsteinom u glavnoj ulozi upotpunila i cybergoth outfit-om. Na repertoaru su se i našle autorske pesme u njihovom prepoznatljivom „zajebantskom“ fazonu koji već godinama unazad uveseljava ljubitelje tvrđeg zvuka niške scene. Pred kraj nastupa, klavijaturistkinja uzima mikrofon u ruke i bend izvodi  power metal verziju pesme Maska, od Osvajača, ali sa parodičnim nazivom Mačka. Scenski nastup upotpunjen je i face art-om za koji je bila zadužena članica umetničke grupe Naslikam ti facu i telo.  Za vreme ovog energičnog uvodnog nastupa klub se sve više i više punio.
 

Ono što je usledilo nije bilo ni za dlaku sporije ni mirnije. Northern Revivial (Novi Sad) pokazali su kako se vole hard core i stoner. Na Božidarcu sam propustila njihov nastup kada su bili predgrupa Greenleaf-u u septembru, ali sam ovoga puta nadoknadila taj propust na najbolji mogući način, kao i ostatak publike koji je zdušno skakao, njihao se u headbang transu i uzvikivao reči oduševljenja. Članovi benda bili su prijatno iznenađeni odzivom publike i reakcijama, i to se videlo, pa su u znak zahvalnosti priredili nastup za pamćenje. Predstavili su nam stvari sa albuma Mouth full of dirt. Previše je uopšteno reći da je ovo stoner bend. U osnovi, to je metal sa savršeno ukombinovanim hard core vokalom i brzim ritmom, dok je stoner začin koji u segmentima daje ovoj muzici opušteniju i melodičniju boju. Rekla bih da je Down ostavio veliki uticaj na stvaralaštvo ovog benda, što smatram i te kako pozitivnim. Ovakva southern metal invasion from North Serbia sasvim mi je legla i dopunila dinamični stoner vikend.

Trigger, većem delu publike bili su favorit večeri. Sasvim su napunili Blackstage, a emotivnost i žestina koju ovaj bend prenosi jeste ključ njihove popularnosti. Specifičan, moćan glas pevačice i pevljivi tekstovi su ono što upotpunjuje ovaj hard rock/heavy sastav. Sinoćni događaj i celokupna atmosfera i za ovu ekipu je bila inspirativna, pa je i njihov nastup bio praćen  jako dobrim i bliskim kontaktom s publikom. Hard rock verzija poznatog Rundekovog hita Ena zapalio je publiku, Vreme čuda (sa istoimenog novog albuma) još više je doprineo da publika bude živa i svim srcem prisutna, a stvari kao što su Navika i Više neće biti nas bili su nastavak promocije novog albuma. 
 

Na kraju smo svi kolabirali. Ali Kolaps (odlično ime za bend iz Novog Sada) ustvari tek se penje  na binu itraži da prikupimo poslednje atome snage. Pevač je, pozdravljajući publiku, „bocnuo“ one koji su napustili događaj, sa rečima da su ostali samo najizdržljiviji. Zaista je trebalo izdržljivosti za njihov nastup koji nije prošao bez obilnog znojenja, besnog skakanja i čak – šutke. Oni koji su bili umorni do tada, sada su se preporodili i razbudili od glasnih pevačevih parola. „Sve je ovo rock’n’roll!“ postao je moto večeri. Suština ovog benda je da glasno poziva na Bunt, ali ne na prost i sirov bes, već na zajedništvo. Muzička scena ne sme biti podeljena. Moramo da otvorimo oči i da ne dozvolimo da nas razdvajaju muzički pravci kada nas već bespotrebno razdvaja još mnogo toga. Agresivni punk i HC su su činili najžešći mogući završetak burne večeri. U sveopštem neredu pronađite svoj ritam. Još jedan bend koji inistira na tome da je bitno odabrati pravu stranu u društveno-političkom haosu,čemu svedoči pesma Ustajem. A Jedna ljubav glasno kaže da smo svi tu jer se borimo za istu stvar i „to je to“, bez velike filozofije, samo veština, brzina i srčano sviranje dovoljni su da predstave njihovu vrednost.

I ova invazija je uspela. Niš je osvojen dobrim zvukom. Ja još prebrojavam da li su mi sve kosti na mestu. A vi?

txt: Ana Nikolić
foto: HC arhiv