Nakon pola godine, najmlađe (dobro, nije više ni najmlađe jer se pojavio novi metal fanzin) andergraund papirno štivo je dobilo svoje drugo izdanje. Da nije bilo raznih komplikacija i kašnjenja pojavio bi se još maja meseca. Ali iz uvoda saznajemo da su autori okusili i onu lošiju stranu fanzinašenja: kašnjenje odgovora, neodgovornost saradnika i učesnika, "lako ćemo" sistem i ostalo. Iako je uvod pomalo mračan, u smislu da se oseti zamor jednog od urednika, u privatnoj priči smo doznali da se uskoro kreće sa radom na trećem broju, te će se to izdanje pojaviti do kraja godine. Držimo im palčeve...

Ovo izdanje je sličnog koncepta kao prvenac, s tim da je ovde nešto manje priča i poezije, što je po meni pravi korak jer je tu možda fanzin bio i "najtanji". Stroža selekcija će svakako ovaj deo sadržaja učiniti boljim. Postojanje nekog "filtera", poput zadate teme i slično... Sa druge strane broj sadrži i kolumne i socio-političke eseje koji su mi nekako bili preteški i kojima nisam video mesto u ovakvom glasilu. Više bih voleo da u ovakvom fanzinu čitam kolumne koje se bave konkretnijm problemima na sceni poput teksta "Da se ne lažemo". Mislim da čitalačkoj publici Principa upravo takvi tekstovi više znače. Kad smo kod pomenutog teksta voleo bih pomenuti da on predstavlja reakciju na dve kolumne objavljene na našem sajtu. Ne spominjem to zbog Helija, već zbog neke prakse koja je nekad postojala u svetu fanzina. Elem, nekad se u fanzinu objavi neki tekst, kolumna ili nešto slično. Taj tekst bi izazvao reakcije, a čitaoci su upravo svoje reakcije slali urednicima tog glasila, ili ih objavljivali u svojim fanzinima. Usledio bi odgovor na reakciju i tako bi se razvila i javna diskusija. Nekad su bile konstruktivne, nekad ne, ali su odražavale možda nešto najbolje što su fanzini proizveli - direktnu komunikaciju.

Druga polovina broja je posvećena muzičkom delu, intervjuima i recenzijama. Intervjue bih posebno pohvalio jer nema šablonskih i očekivanih pitanja već su se autori potrudili da saznamo nešto novo. Da im inspiracije ne manjka govori mi i podatak da su autori morali odbacivati pojedina pitanja zbog dužine razgovora.

Sadržaja još ima, ali da otkrijemo samo par detalja. Recimo tu je pregled srpske fanzinaške scene, dobar stripić, a preporuka je da nastave da razvijaju ovaj art segment (neka art rubrika ili nešto slično) jer ima brdo andergraund strip, kolaž i sličnih autora koje vredi predstaviti.
Na kraju broja je zanimljiva rubrika "Tavan" gde će se recenzirati isključivo stara izdanja na kasetama. Za prvo izdanje rubrike napravljen je osvrt na album Cepenih Ćunaka.

Trenutno je fanzin dostupan u elektronskom obliku i može se skinuti ovde, a uskoro će se pojaviti i štampana verzija koja će imati jednu foru. Nabavite i skapiraćete o čemu se radi... A dok se broj skida pročitajte intervju koji smo uradili pre pola godine, kada je čitava priča i krenula.