Boli me glava i mamuran sam. Sudeći po situaciji od sinoć (19.9.) znam da nisam jedini. Ni blizu. Upalim TV iako ga ne gledam i opičim Komedi central valjda jer sam mazohista, jer one idijotske fore i izlizani humor samo produbljuje bol u mojoj glavi. Dok pijem vodu na silu, pokušavam da se setim gde sam sve sinoć bio ali ne i šta sam radio. Budući da nisam neki klaber i da sam noćas posetio samo dva mesta nije mi mnogo trebalo da se setim događaja večeri, ili nedelje, ili meseca – oproštajna svirka benda MIKI PIRS.


Ako nešto mrzim, to je da pišem izveštaje sa svirki po faktograskom principu. Pojma nemam kakav je zvuk bio, po reakcijama publike i benda rekao bih više nego efektan. Ne znam ni koliko je ljudi bilo, znam samo da je URMUS bio krcat. Meni u principu sinoć nije bio bitan bio ni kvalitet zvuka, ni broj ljudi već činjenica da je ovo verovatno bila najbolja svirka benda. Ne bih znao kako se prethodna tvrdnja proverava, al taj komentar sam sinoć čuo sa više strana. E sad. Ili se stvarno radi o najboljoj svirci benda, ili se radi o emocijama koje ljudi u publici gaje prema muzici MP-a. U svakom slučaju, emocije, i to pozitivne su sinoć bile na vrhuncu. Bend je peglao kako treba, al publika, i atmosfera su definisali veče. Pošto sam već pomenuto da je bilo krcato, plus pijano, i energično, možete samo zamisliti kolika je temperatura i vlažnost u pitanju. Na skoro svaku pesmu benda publika je horski pevala, otimala mikrofon i interpretirala tekstove i pevanje na svoj način. Iako prostor sam po sebi nije najsrećniji za pogo, šutke i stejdždajvove (šank-dajv, sto-sa-pivima-na-njemu-dajv) ovih momenata je bilo u obilju.

Za većinu ljudi koji vole pank a koji su sinoć bili na certu, ovaj događaj je svakako bio važan. Bend je je u toku večeri prelistao sva svoje izdanja tako da su se mogle čuti pesme sa prvog ali i zadnjeg albuma. Ipak, tražila se pesma više. Za vreme svirke desio se manji peh sa žicom na bass gitari, al taj problem je ubrzo rešen. Na kraju je vreme predviđeno za svirku isteklo, i pored volje benda a želje publike, drugi, treći i ko zna koji naredni bis izostaje.  Pored starih faca, bilo je i mlađih ali redovnih naraštaja, našlo se tu i ljudi koji su potegli sa različitih krajeva zemlje kako bi se oprostili od benda koji vole i koji je to zaslužio. Iako sinoć nije bilo patetke, već opšteg veselja, ostaje žal za bendom koji je dosta toga uradio i time zaslužio ovakav ispraćaj. Na sreću članovi benda su već najavili da planiraju da i dalje sviraju i vesele ekipu, kao i da ćemo ih ponovo gledati na bini. 

Budući da je ovo bila i poslednja svirka, rekao bih da će nam ostati u dugom sećanju, dok se nadam se, MP ne sete da otpraše još po koji put revijalno nekad. Džoni se verovatno još nije probudio, al Andonov jeste pa mi je poslao set listu od sinoć, i nju ću priložiti uz recenziju. Šteta što je Džoni nestao u akciji pošto smo se dogovorili da zajedno napišemo recenziju pa da to liči na nešto a da koncert prikažemo kao sošal event of d sizn. Sledeći put nadam se.

Set lista nadrealista

1. U Raginoj glavi
2. Političar
3 Ako si u ovom
4. Mozak jetra pluća
5. Godine idu
6. Alimentacija
7. Livin Lardž
8. Evri dolari jajare klošari
9. Ptice i cveće
10. Svemirski pijanci
11. Agenda
12. Jamajka
13. Budžu Banton
14. Britni i ja
15. Mašinica
16. Drinkin vit Miki Pirs
17. Dženi from d blok
18. Srušiće nam sve kafane
19. Alkohola napij se
20. Rispa Hilton
21. Jebačina, pešovanija i tuga moj burazere
22. Troteri
23. Vinjak i kisela
24. Sloba Mićić
Bis: Srušiće nam sve kafane

txt: Danilo Trbojević
foto: Vanja Gajić