Filip K. Dik (1928-1982) je američki pisac naučne fantastike i vizionar, u svoja dela je inkorporirao kvantnu fiziku, metafiziku, virtualnu stvarnost i njene moguće, nepredvidive i političke posledice, zabrinjavajuće implikacije šizofrenije i kolektivnih halucinacija, kao i izazove s kojima se primarne ljudske vrednosti suočavaju u doba tehnološke otuđenosti i duhovnog očaja. Njegov bogati opus, pisan u vreme procvata američkog potrošačkog društva i strahova od preteće nuklearne kataklizme, paranoični je odraz američke stvarnosti u dvadesetom i dvadeset prvom veku, koji podriva američki san o boljem životu i pretvara ga u zastrašujuću noćnu moru o bliskoj budućnosti, ali i o poznatoj, a ipak drugačijoj sadašnjosti.

Dovođenjem u pitanje tradicionalnog poimanja vremena i prostora, Dikovi svetovi otkrivaju da svako ponaosob može da živi u svojoj ličnoj stvarnosti, koja čak i kada je halucinacija, proizvod paranoje ili mentalne neuravnoteženosti, može biti istinita i autentična.

Dik je insistirao na značaju autentičnosti stvarnosti, ljudskog uma i iskustva, koja može da nestane u simulacijama i lažnim stvarnostima ukoliko se tehnološki razvoj i manipulacija tehnologijom otrgnu kontroli. Njegove vizije ne ističu prednosti tehnologije, već upozoravaju na opasnosti od gubitka identiteta i individualizma zbog njenih destruktivnih i manipulativnih potencijala. Stvarnosti u kojima žive ili koje otkrivaju junaci njegovih romana su zamke, opasni lavirinti paranoje i halucinacija, iz kojih nema izlaza i u kojima je potraga za istinom osuđena na neuspeh, jer cilj vraća na početak potrage ili potraga onog koji traži istinu suočava sa zastrašujućim otkrićem da prava istina i autentična stvarnost ne postoje, ili su izgubljene u mnoštvu podjednako mogućih alternativa u multiverzumu stvarnosti.

Dikov šizofrenično-paranoičan odnos prema ljudskoj percepciji i mogućnostima da se na nju utiče hemijskim, biološkim i tehnološkim sredstvima upozorava na opasnosti manipulacije, simulacije i replikacije, da stvarnost nije uvek onakva kakvom se čini, kao i da se stvarnost i fantazija ne mogu uvek jasno razgraničiti.
________

Studija „Alternativne stvarnosti Filipa K. Dika“ zasnovana je na doktorskoj disertaciji Mladena Jakovljevića pod naslovom „Paralelni svetovi: odnos postmoderne proze prema fantastičnoj i naučnofantastičnoj književnosti“, koja je odbranjena na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu 2012. godine.

Autor ovom studijom analizira paralelne svetove u romanima Filipa K. Dika: „Čovek u visokom dvorcu“, „Tri stigmate Palmera Eldriča“, „Sanjaju li androidi električne ovce?“, „Ubik“, „Tecite, suze moje, reče policajac“, „Tamno skeniranje“ i priči „Električni mrav“.