Reggae iz gradskog parka i sa plaža Morave


Rock ’N’ Roll odrastanje u Požarevcu 90-ih i početkom novog milenijuma ne bi bilo potpuno da nije postojao čovek po imenu Filip Stević, u narodu poznatiji kao Fića Pijani. Mnoge generacije ga pamte (kao i potpisnik ovih redova) kao čoveka koji je u momentu umeo da kroz pesmu opiše nastalu situaciju, uz gitaru zabavi okupljene klince, nasmeje svojim forama i one koji su došli u gradski park vidno neraspoloženi. Neosporni majstor tekstova koji su opisivali tadašnje pojave u društvu, ali i onih koji su proročki upozoravali na sve ono što će ovu zemljicu zadesiti, nikada nije krio svoje nezadovoljstvo što smo kao pojedinci i kao društvo dotakli samo dno, a možda ga i probili i totalno otišli negde u nepovrat! To se osećalo u svakom stihu koji nam je Fića kazivao, svakom tonu koji je odsvirao...

Mnogo je ljudi u Požarevcu koji će vam o ovom čoveku ispričati bezbroj priča, ali sve te priče će imati istu poentu – Fića je najbolji kantautor Požarevca, ulični svirač, tekstopisac, ali, na prvom mestu drugarčina, čovek velikog srca, gradski lik koga je gušila seljaština koja je uzela maha, ali isto tako čovek koji nije umeo da iskoristi svoj talenat.

Interpretirajući svoje tekstove u gradskom parku uz gitaru, zveckajući ponekad čepovima od pivskih flaša radi ritma, Fića je lako stvorio bazu svojih fanova, i počinje ova priča... 

Mnogo je gradskih muzičara koji su svirali sa Fićom, bio to strašan jam session u gradskom parku, na roštiljanjiu, ili bilo kojoj drugoj prilici. Svi su prošli kroz Fićin život, ali su njegove pesme ostavile najveći utisak na gitaristu Marka Milovanovića zvanog Šegi, zahvaljujući kome su mnoge pesme i snimljene trake sačuvane, a koji će kasnije svu svoju energiju uložiti u realizaciju albuma Fiće Pijanog, kako bi i ostali van grada spoznali o kakvom se talentu i kakvoj se likčini radi.

Kako je Fića i ranije govorio da će otići glavom bez obzira, odjednom je nestao i niko od njegovih drugara nije znao kuda je otišao, da li je živ i hoće li se ikad vratiti. Šegi od Fićinog nestanka nije odustao od same priče koju su započeli, duboko verujući u kvalitet Fićinih tekstova i muzike koju su napravili. Kada je sakupio dovoljno novca za opremu i ostale potrepštine, rešio je da okupi muzičare koji će snimiti deonice pesama, a kako nije znao gde se Fića nalazi, rešio je da iskoristi sve postojeće snimljene trake Fićinog glasa. U tome mu je pomogao Jovan Damnjanović – Ruli u svom studiju, prihvativši nimalo lak zadatak miksa i produkcije u takvim uslovima. Da ne dužim dalje, o celoj situaciji se možete više upoznati ukoliko pogledate dokumentarni film o Filipu Steviću – Fići Pijanom. Film je ugledao svetlost dana pred sam izlazak albuma koji je imao za cilj da ljude upozna sa ovim jedinstvenim umetnikom!

Nakon izlaska dokumentarca o Fići Pijanom, Šegi, Ruli i ekipa su nas obradovali albumom koji nosi naziv „Tužan život“ po pesmi koja se na njemu našla, što je odličan naziv koji se sjajno slaže sa tematikama koje je Fića najčešće obrađivao, a to su porazi pojedinca i devijacije današnjeg društva...
Album otvara pesma „Bedak“ u kojoj nam Fića poklanja lek za loše raspoloženje, a to je upravo muzika. U ovoj pesmi se može uočiti koliko je muzika Fići bitna, da mu je bila beg od surove stvarnosti, ali i njegova jednostavnost („Ne traži publiku, izbaci sve iz glave i udji u zvuk, sviraj za sebe“).
Druga pesma na albumu nosi naziv „Gastarbajterska“ koja je još tada opominjala na odlivanje intelekta iz ove zemlje. Pesma takodje upozorava i na to da ni u „obećanim zemljama“ ne cvetaju ruže.
Na albumu sledi predobra replika pesme „Pravila“ benda Riblja Čorba, ali naravno, u najboljem Fićinom fazonu. Čovek je opisao svoje iskustvo sa organima reda i mira, a tokom Fićinog odrastanja na ulici, kontam, imao ih je mnogo.
Pesma „Tužan život“ počinje stihom koji je možda i najavio Fićin odlazak i beg iz grada, pa možda i zemlje u neke srećnije krajeve.
„Ustao sam tako jednog  jutra i rekao –
Mama, ovde je sivo, sumorno i hladno,
Ja ću da se navučem gadno!
Gleda me keva i kaže-
Sine, šta da ti kaže majka?
Daleko je Jamajka...
Al’ jednog dana kad nestanem
i kad’ zamnom počne potera i hajka,
Jamajka više neće da bude bajka!“

Nastavak pesme verno opisuje kako se čovek koji ne prihvata nemoral kao novopostavljeni obrazac ponašanja  brani, utapajući svoju tugu u alkoholu.
Pesma „Morava“ je apsolutni letnji hit, pogotovo gadja sve one koji nisu otišli na letovanje van granica zemlje (premijer će ih naknadno nagraditi)! Fića spominje i lokalne legende, Sukija, Sojčeta, Gagu, hippie ekipu sa kojom je često u parku izvodio svoje pesme. Često su mu bili ritam sekcija zveckajući pivskim flašama, dajući prateće vokale, igrali, zviždali... Pesma je omaž svima nama koji volimo da zablejimo na vodi, pa kako god to ispalo.
„Gužva je“ je pesma koja nas je još davno upozoravala da će nas preplaviti Kinezi, migranti, tajkuni, novopečeni biznismenčići. Takođe nas u pesmi Fića prekoreva što sve to trpimo, ugađamo im, dok smo i sami bedni.  „Zar se to samo meni čini u mojoj glavi, jer nemam druga posla, pa sam Fića Pijani?“

„Fiki“ je pesma u kojoj nam Fića otvara dušu, jasno govoreći da ga guše ljudi koji mu nameću ritam života, prigovaraju mu što popije, postavljajući se prema njemu kao prema poslušnom psu. Fića to jednostavno nije želeo da bude, uvek je terao po svome – prema svima fer, jedino loše prema sebi!
Lični favorit potpisnika ovih redova je pesma „Evropo“, čak bih je predložio i za himnu! Hteli da priznamo mi to, ili ne, postali smo mali i jadni, dodvoravajući se gorima od sebe, zahvaljujući politici koja nas je samlela. Kako narod odavno više niko ništa i ne pita, Fića je rešio da da svoj glas evropskim integracijama, naravno, u svom najboljem stilu!
Pesma „U ovom svetu“ bi morala da posluži kao opomena današnjim brzim klincima. Fića je ovu pesmu napravio kao pomen svojim mnogim drugarima koji više nisu među živima, zahvaljujući pošasti teških droga. Fićino pevanje ovoj numeri daju dodatno težak ton, uz naravno, vrhunske melodije odsvirane od strane Fićinih drugara i saradnika.
Album se završava pesmom „Zidarska“ u kojoj Fića opisuje radni dan običnog čoveka, poštenog čoveka koji se ne uklapa u svakodnevnicu, alavost bez granica, te to objašnjava stih:
„Svi grabe, kradu, grade, kao nešto rade,
kao da će sa sobom u grob sve da ponesu,
nije važno šta – samo trpaj,
dok ne napuniš kesu!“

Posebnu čar daje Fićin monolog na kraju pesme, ali zbog pristojnosti, ostavljamo Vam da ga počujete sami, nećemo ga navoditi, iako je Fića 1001% u pravu! Sama pesma je nastala kada je Fića morao promeniti svoje navike i uposliti se na bauštelu, stomakom za hlebom.

Iako je akcenat na Fićinim pesmama, neumesno bi bilo ne spomenuti ljude koji su ovaj album odsvirali, snimili, producirali. Na albumu su pored Fiće Pijanog na glasu učestvovali Marko Šegy Milovanović (gitare, bas gitara), Marija Milovanović, Marija Stević, Jelena Kostić i Marija Veljković (prateći vokali), Momir Marijoković (klavijature), Jovan Damnjanović (truba), Pavle Blagojević i Aleksandra Milojević (saksofon), Goran Savić (bubnjevi) i Slavko Hilvert (usna harmonika). Miks i produkciju je uradio Jovan Damnjanović – Ruli.

Album se može naći na YT kanalu Fiće Pijanog ili FB stranici

Danijel Zveky Panić