Još od samog početka Kunigunda festivala raspitivala sam se među ljudima da li znaju otkud baš to ime. Sve što sam uspela da saznam je da se radi o veštici o kojoj prilično šturo provejava nekakva tragična priča. Na samom ulazu u Velenje na zgradi stoji nacrtana veštica sa sve metlom. Ljudi odavde ne znaju baš tačno ni priču o njoj niti kako se došlo na ideju da baš njeno ime  postane ime festivala i neki vremenski period čak i  zaštitni znak.

Kunigunda je devojka iz zamka zvanog Velenjski grad (koji je danas kulturno-istorijski spomenik iz feudalnog perioda), bila je lična sluškinja, negovateljica plemkinje koja je tu živela. Niko ne zna celovitu priču, preostalo mi je jedino da iz sakupljenih delića spojim kao slagalicu neki kakav-takav narativ. Svejedno, na koncu svih dešavanja, Kunigundu su snašle silne neprilike, došla je u konflikt sa nekim zlim čovekom i na kraju biva bačena u bunar. Vreme je prekrilo velom tajne priču za koju se zapravo ne zna da li je izmišljotina ili je utemeljena u stvarnosti na bilo koji način.  80-ih i 90-ih godina, nezgodinim vremenima za celu bivšu Jugoslaviju (kada kod nas u najveće bujaju časopisi tipa Treće oko i svakakva čudesa postaju aktuelna čak i na tv-u) i u ovom kraju kreću da se pletu, da li iz dokolice, da li nekog drugog razloga, nadstvarne price o tome kako se pojavljuju neka čudna bića i pojave svuda negde po Sloveniji. Tako je čovek zapošljen kao održavalac zamka, tvrdio kako se iz bunara pojavo lik Kunigunde u vidu veštice. Priča je postala dosta aktuelna, lako se proširila i tako pokupljena u prolazu, ušla u uvo mladim alternativcima koji su rešili da naprave festival i očigledno im je falilo originalno ime. Devojka se “povampirila”, “poveštičarila”, i nova maskota je stvorena. Devojka maskirana u vešticu dugi niz godina bila je neizbežna fora tokom festivalskih dana. U jednom trenutku od simbola veštice i oslanjanja na tu polu-drevnu, polu-urbanu legendu se odustalo. Možda iz nekih “ukletih” razloga, ne zna se. Ostalo je za sada samo ime, a na festivalu danas ni traga natprirodnim bićima.

Ovogodišnje veštičarenje došlo je do samog kraja. Nakon 10 dana ispunjenih raznoraznim događajima, došlo je vreme za odmor i sumiranje utisaka. Završno veče festivala Kunigunda na Letnem kinu bilo je rezervisano je za Wasted time, The Bambi Molesters i Let 3.

Wasted Time (Tržič, Slovenija) su mlad bend, sviraju garažni punk, njihov nastup je ustvari bila nagrada sa takmičenja Natječaj Botečaj (susret demo bendova) na kome su odneli pobedu u prvom krugu i time dobili priliku da zajedno sa Let 3 i The Bambi Molesters nastupaju na istoj bini. Nažalost, bez obzira na ispoljenu energiju, profesionalizam i žestinu, nastup ovog benda pratilo je samo nekoliko ljudi. Većina posetilaca još nije stigla, a oni koji su stigli očigledno nisu bili za akciju. Uglavnom se dešavala opuštena bleja na amfiteatru. Čuvali su se za kasnije ili možda jednostavno ne vole punk... U svakom slučaju, Wasted time su bili na vrhuncu zadatka, nisu posustali uprkos slaboj propraćenosti njihovog nastupa i do kraja su ispoštovali stvar, čak uz duhovite opaske kako nisu očekivali ljude u tolikom broju, da je to više nego što su se nadali itd... Ovaj home made video ne može da dočara atmosferu sa koncerta.
 

The Bambi Molesters (Sisak, Hrvatska) su instrumentalni bend, surf-rock iz Hrvatske. Ima tu svačega, a najviše je prisutan duh Petparačkih priča Kventina Tarantina. Jedan uvežban i ozbiljan sastav, ne može se ništa posebno reći sem da su zvučali perfektno.U  špageti vestern stajl-u protekao je ceo njihov nastup. Čak je i njihov izgled na sceni aludirao na outfit-ove aktera iz Tarantinovih filmova.
 

Let 3 (Rijeka, Hrvatska) bili su, naravno, atrakcija večeri, razumno ostavljeni za kraj, kao šlag na tortu (nije baš bio šlag, ali bilo je razbacivanja guščijih pera prema publici), totalno u stilu ovog benda. Na scenu su ušli u šarenim kombinezonima, sa masonskim motivima, kič nakitom i neizbežnim veštačkim brkovima. Nisu bili toliko radikalni, samo se pevač u jednom trenutku izmigoljio iz kombinezona i ostao u mrežastim čarapama i crvenim halterima. Ne bi se reklo da postoje još od 80-ih, mnogi mlađi bendovi mogu da im pozavide na energiji.

Nakon svih dešavanja vreme je za jednu relativno kratku priču o istorijatu festivala i organizacijama koje stoje iza njega.
Koncepcija ovogodišnjeg programa je, po mom mišljenju kao spoljnog posmatrača, dobro osmišljena. Jedino se naplaćivao program na Ljetnjem Kinu u petak i subotu. Festival je pre svega namenjen mladima i edukaciji mladih. Muzički program je najbogatiji i najrazvijeniji. Zanimljiv  je bio tok muzičkih dešavanja, pažljivo su se pravili prelazi iz žanra u žanr – od čiste elektronike i hiphop-a prema elektro-rock-u i pop-u, zatim ka klasičnom rock-u sa malim uplivom elektonske muzike, dok je konačan prelaz u instrumentalnu muziku napravljen stoner-om i to kroz gradacijski sve žešće i žešće bendove da bi na kraju nastupio Canyon Observer koji je na neki način najavio sledeće  metal veče sa sve old school black-om. Koncert grupe ZAA je bio naročito propraćen, i bend i publika bili su oduševljeni atmosferom. Dve večeri na Letnem kinu bile su finale festivala.

Kako je ustvari nastala Kunigunda?
U Sloveniji je bio jako zastupljen i važan studentski rad – svi koji imaju status djaka ili studenta mogu da se uključe u razne  radne aktivnosti i da zarade ponešto. Pre globalne svetske krize  to je bio jeftin oblik zarade studentima zbog malih poreza. Tokom krize porezi su se povećali, tako da to polako počinje da gubi na značaju i opada interesovanje za takav oblik angažovanja. Bilo je i puno mesta za razne malverzacije. Deo poreza ide u ruke studentskih organizacija – na državom ali i na regionalnom nivou. ŠŠK (Šaleški študentski klub) prva organizacija u Velenju koja je počela da deluje na polju omladinske kulture, koja je bila javna i koja je finansirana iz sredstava sa strane. Prvobitno je u njihovoj režiji pokrenuta organizacija festivala DMK (Dnevi mladih i kulture) koji ove godine proslavio 25-godišnjicu postojanja. Događa se svake godine u maju oko dana mladosti (25. maj). Nema strogu koncepciju, nekad traje više dana, nekad samo par, u zavisnosti od sredstava. ’96 godine na insistiranje studentskog kluba u okviru gradske opštine Velenja, javnog lokalnog sektora, napravljen je Mladinski centar, u  početku isključivo  finansiran od strane grada, a onda su se stvorile prilike za profitabilne aktivnosti – kao na primer vodjenje hostela. Uz pomoć evropskih sredstava preko projekata hostel dopada u vlasništvo Mladinskog centra (tačnije obnavljaju ga uz pomoć opštinskih sredstava i evropskih sredstava preko projekta. Druga ključna karika za alternativnu kulturu je  KRMC Kunigunda (Multimedijalni centar) čiji je sektor vizuelni dizajn i multimedia, a od pre dve tri godine tu je oformljen i muzički studio. Oni su takođe našli način da zarade – radom na promo materijalu za na primer, Gorenje koji tako postaje njihov veliki partner, a samim tim novac ostaje u gradu. Audio servis je još jedna ključna organizacija u svemu tome – tim profesionalnih tonaca i tehničke ekipe, najopremljenijih u tom sektoru što se ovog grada tiče. Njihov rad nije ograničen samo na Kunigundu, već proširen na sva dešavanja za koja se ukaže potreba da pruže svoje usluge. Tri ključne stvari koje donose sredstva, dakle, jesu  – Mladinski hostel, KRMC Kunigunda i Audio sektor.

’98 godine je po uzoru na DMK je napravljena Kunigunda u organiziciji Mladinskog centra. DMK bez obzira što je imao alternativne tendecije u velikoj meri, nije bio potpuno usmeren u tom pravcu, bilo je upliva komercijalne muzike, naročito danas. Kunigunda je u startu nastupila sa underground konceptom. Priča se proširuje  2009.  kada se osniva  Emce Plac -  glavna ideja je bila da se mladi odvoje i naprave svoj kutak za opuštanje nezavisno od Mladinskog kluba (u kome je bilo previše gužve a malo prostora). To je bila nova organizacija od strane ŠŠK-a i rad kluba se od tad pa do danas odvija pod udruženim vođstvom Mladinskog centra i ŠŠK-a, klub zarađuje od prodaje pića, ostala sredstva dolaze od ove dve institucije. Specifičnost kluba Emce Plac je u tome što 10-ak sitnijih društava deluje samostalno u prostorijama kluba. Ta društva su više manje organizovana na specifičnu vrstu umetnosti, pa čak tu postoji i Društvo DUŠA (ljubitelji urbanih sportova), Železni Aktivizem (društvo metalaca), Jupiter i Špil (društva ljubitelja alternative), društvo ljubitelja elektronske muzike (CO/GO, Tehnologika...), KUD Koncentrat (društvo likovnih umetnika koji su dobili Staru Pekarnu kao atelje takođe pod upravom Mladinskog centra).

Glavna stvar je da ta društva mogu svake godine da se prijavljuju na konkurse sa projektima i da dobijaju sredstva sa različitih strana. Njihovo angažovanje je bitno za rad kluba jer se projekti za koje se dobiju sredstva ostvaruju u prostorijama kluba i time se obogaćuje program. Interesne sfere iz različitih oblasti, razmena saznanja i iskustva i insistiranje na šarenolikosti ideja u osmišljavanju projekata napravili su odličnu saradnju među mladima i zgodno tle za jedan veći i ozbiljniji projekat kakav je Kunigunda.

Što se samog festivala tiče on se u najvećoj meri finansira od strane Mladinskog centra. Ljudi koji su članovi društava postaju deo ekipe u organizaciji Kunigunde, kao na primer, predsednik društva Cogo je bio zadužen za izbor artista na elektronskoj sceni ( kada su nastpali T!, Kontradikshn, BeaMyth i tako dalje).

Svako od tih društava radi za sebe i za svoje projekte, ali doprinosi i radu Mladinskog centra (i kluba Emce Plac) – i tako su međusobna saradnja, podrška i promocija ključ uspeha ovog festivala. Udruživanjem različitih ideja, uticaja i pojedinačnih napora združenih jednim istim ciljem – da se promoviše savremena umetnost i da umetnici nalaze svoje prilike, da se radnici angažovani oko festivala iz godine u godinu profesionalno usavršavaju – iznova i iznova se Kunigunda unapređuje i obogaćuje. Kunigunda je pre svega lokalni festival, najveći procenat posetilaca čine Velenjčanii, ali svojim programom i ozbiljnošću organizacije lako postaje interesanta ljudima iz drugih krajeva Slovenije, a i šire.

txt: Ana Nikolić
foto: FB stranica festivala