The Hellacopters – High Visibility



Sviđa ti se? Javi ostalima!

The Hellacopters su imali, grubo gledano, dvije faze u karijeri. Prva, sirova garažna kada je bend bio neopterećen mundanim problemima scene (i više je bio projekat Nicke Andersona i Dregena iz Backyard Babies) i koja je kulminirala na „Grande Rock“ , i druga, uglađenija i kalkulisanija koja je kulminirala sa posljednjim autorskim albumom „Rock and Roll is Dead“. Negdje u sredini između ove dvije suprostnosti, u zlatnoj sredini, je „High Visibility“, remek djelo modernog rokenrol zvuka, de facto rokenrol album koji je označio početak novog milenijuma. Malo je albuma koji mogu da se porede sa ovim Meisterwerkom modernog zvuka. „High Visibility“ posjeduje svu energiju, snagu i elan prvog perioda života benda, a zvuk je uglađen, zreo, sofisticiran, i pjesme odrasle, bogate detaljima, pjevljive, energične i pune adrenalina. Bend je zvučao i izgledao električno. Na sceni su bili furiozni i nezaustavljivi, ujednačeni, bučni i reski, a znoj zasićen adrenalinom i testosteronom je kiptio u litrima. Nicke Anderson je osmislio do tada možda i najbolje rifove dok je Robert Dahlqvist na drugoj ritam/solo gitari bio ogroman dodatak bendu i njegovo uzbudljivo sviranje je postalo sinonim benda koliko i Nickeovi rifovi. Anders Lindström na klavijaturama, Kenny Håkansson na rasturenom Fender Jazz basu i Robert Eriksson za bubnjevima su postali „dream team“ rokenrola! Svi su ih slušali, svako ih je htjeo a da nisu zakročili niti jedan pedalj u „mainstream“. Međusobni odnosi su bili fantastični, turneje su išle glatko, nizali su odlične hitove, konstantno su snimali i svako malo su izbacivali singlove i EP-eve, a bend je sve više bio priznavan kao jedan od vodećih svjetskih rokenrol imena, i to iskrena rokenrol mašina, bend koji je do uspjeha došao trudom, radom i odličnim pjesmama a ne obična cirkuska atrakcija ugodna oku. Nicke Anderson je imao viziju, da radi uzbudljivi i električni rokenrol, i viziju je ostvario i prevazišao kako su kasnije godine, albumi i svi projekti van The Hellacopters pokazali. 

Većina rokenrol bendova negdje u vremenu zastrane u pretjerivanju, ili jednostavno uhvate se u koštac sa više nego što imaju mogućnosti da urade i postaju karikature ili parodija samih sebe. The Hellacopters to sebi nikada nisu dozvolili i onoga momenta kada su shvatili da je magija gotova, ljudski i prijateljski su se rastali da bi svako nastavio svojim putem (a puteva je nekoliko i svi su vrlo dobri). Izgradili su i na leđima godinama držali istoriju modernog skandinavskog i evropskog rokenrola i ostavili su iza sebe neizbrisivi muzički testament, a sve iz underground-a. 

Nikola Franquelli



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva