Sinoć (22. maja) je pred zaista prepunim Feedbackom nastupio jedan od najtalentovanijih muzičara moderne niške scene. Ne sećam se zaista možda od vremena devedesetih da je za neki koncert bilo ovliko interesovanje kao za ovaj sinoć, uz to i neverovatna energija i radost za jedan niški bend.

Znači da vam objasnim, u Feedbacku nije moglo da se diše. Ali bukvalno. Očekivala sam svakog trenutka da nekog iznese hitna pomoć. Ana je imala problem da fotografiše jer joj se maglilo sočivo na aparatu. Ali nisam primetila da je neko odustao. Možda izašao da udahne i trčeći nazad da ne propusti nešto od šoua. Isto i ja. Feedback je pevao, skakao, bilo je šutki, stejdž dajvinga i to zasluženo, da ne kažem super nego ikad.

Za one koji osporavaju sve ovo mogu da kažem samo da je ipak trebalo da dođu i vide kako se to radi. Kompletan nastup, sa provokativnom audio pornjavom pre nastupa i između pesama, sjajan dizajn zastave u pozadini, garderoba, svirka, energija, hit za hitom, duhovite obrade (Plavi safir na nemačkom npr), komunikacija sa publikom. Setila sam se intervjua koji sam radila sa Ćaletom pre više od godinu dana pa odoh da ga pročitam i da se podsetim šta mi je pričao, a šta je uradio. I to je to. Još jedan veliki plus od mene za doslednost. Što radi to što misli, kako bi ja rekla ubedio me. Mada sam na trenutke malo i posumnjala u njega, kad su zasvirali Zoricu Marković, ali kad razmislim malo bolje to je sve bilo u kontekstu. Čak i njegov komentar, kad su ljudi krenuli da pevaju sa njima: znao sam da ste seljaci! Sve je to bilo aproprijejt. Kako je govorio u tom intervjuu, treba da daš publici nešto što će da pamti barem dva dana. Uspeli su. Ovaj koncert će se pamtiti i duže.

Postići ovoliki uspeh viralno za mene je fenomen. I brzo. Bez mnogo spamovanja. Mislim, više spamuju njihovim pesmama fanovi nego oni sami. Ljudi znaju te pesme. Kod mene je u kući „Zvonko Bogdan“ na nivou interne zajebancije. Isto i „Vrežinski bazen“. Moja deca kad se svađaju jedna drugoj kažu „pička mmmm“. E to je uspeh. Održati taj nivo humora da ne bude prost, da ima poentu, da ne vređa nikoga lično i da se prima. I koncert je bio takav.

Ne kažem da je lako, ali tu dolazimo do možda najvažnijeg dela a to je talenat i osećaj. Za muziku i dozu. Nepretenciozno. Toliko da se čak ni Zvonko Bogdan ne uvredi kad čuje pesmu. Niti Eva Ras. Niti bilo koja hipsterka. Nego ti prosto dođe da si baš ta hipsterka iz njihove pesme. I onaj trenutak angažovanosti je nepretenciozan nego ljudski. A pored svega, jedan izuzetan vokal, tekstopisac, sjajan bend, muzika tačno kakva treba da bude. Dobrodošli na šou!

Ono što je šteta u ovom slučaju je da nekako mislim da je teško ovo progurati dalje od Niša, mada možda i grešim. I ne znam kakve su im ambicije. I ne, pogrešno je ovo upoređivati sa Pero Deformero. To su babe i žabe. Ovo je smisleno i sa porukom. Deformero je kompresija neka, skroz druga dva koncepta.

Ali multitalentovani stvaralac kao što je Ćale ume sve da što dotakne pretvori u zlato, tako da bih bila jako srećna da me demantuje. Styptic, Simptomi i moji favoriti Deca u prahu .. pored Bokala. Negde će da eksplodira.

Na kraju moram da pohvalim posebno Prljave sestre i Honey Rider, koji sam ugrabila da čujem u Black Stage. Žao mi je što sam propustila goste iz Finske i Hrvatske ali nadam se da mi Novaković i oni neće zameriti. Bokal je odneo primat.

Bokal oseća stvarnost, Prljave Sestre @ Feedback, Niš. 22.5.2015

txt: Olja Wagner
foto: Ana Bačanin