Kao pritajeni fan Rammsteina, teško je otrgnuti se utisku da se od mlađih generacija retko ko usuđuje baviti takvim teškim zvukom, koji je naizgled jednostavnog sklopa. Ipak, razuverićete se kada čujete muziku Shomyja Lindemanna. On i jeste "dete" onog Tilla, ne dajte se omesti, ali zato baštini i inspiraciju od OOMPH!-a, Emigrate-a, Marilyn Manson-a. Imao sam priliku i čast da upoznam "boga i batinu" projekta, a brže potom sam ga i intervjuisao.  Njegovo jos sveže izdanje "Duhovi" zaslužuje još koju recenziju i dalji podstrek!
Ceo album je uradio, muzički, tematski, produkcijski, većinom samostalno i to je razlog zašto bi trebalo podržati svaki takav napor. Iako je urađen posredstvom računara, nijednoj numeri ne manjka ljudskosti, štaviše tematski i ne pripada gubljenju među elektronskim kolima, već hvatanju u koštac sa sudbinom, krhkom i nestalnom. "Sve zahvaljujući mraku moje sobe" je njegov odgovor na pitanje da li ga je okruženje inspirisalo. Ja ću ipak biti bezobrazan u nastojanju da ukažem na fine i diskretne orijentalne (na momente paganske) motive u numerama, jer je to samo mali detalj koji se meni kao konzumentu dopada, uz čvrstinu riffova, jos čvršćeg stava i umešnosti da se ovakvo delo istera do večnosti. Svaka numera ima svoj momenat, priču i emociju. Pored industrial potke, sve ostalo me podseća na manire oldschool heavy metala, kada su se još bavili herojstvom, da ne kažem čojstvom i junaštvom; tome je Shomy veoma ozbiljno pristupio u himničnoj numeri "Determination" (lični favorit). Zaista viteški! Naravno, pored otrežnjujuće i surovo elegične naslovne pesme, tu su "Temptation", koja je prava industrial injekcija direktno u mozak, "Melting The Sun" sa jakom paganskom podlogom, na momente blacksabathska "Village of The Doomed", "Murder", "Revenge", "Until She Cries" i "5-12" kao primeri par ekselans i njegovi lični pečati, fuzija masakra i glasa Mikke iz DreDDup-a u "Somewhere in Your World" i definitivno najbrža (po tempu) "Second Thoughts", iako se slušalac ne može "predomisliti", sem da je ovo vrlo precizno koncipiran album.

Ono što nije presudno u vezi ovog albuma, ali svakako vredno pomena jesu vokalne izvedbe starijih kolega sa scene The Scarps/Katabazija i DreDDup. Oni su evidentno prepoznali potencijal njegovih  instrumentalnih pesama. Skice i ideje za te dve numere, potpisuje Shomy.

U svakom slučaju, ljubitelji čvrstog zvuka ne mogu ostati ravnodušni pred očiglednim trudom i radom na sopstvenom materijalu, jer pored ovog, ima prethodna tri albuma i mnoštvo singlova, par remiksa. Shomy iza sebe ne ostavlja "duhove", već žive muzičke ornamente koje valja slušati sa punom pažnjom.

Daniel Tikvicki