Ono što je već mesecima najavljivano, i što su mnogi od nas godinama čekali sinoć je postalo stvarnost. Beogradski Dom Omladine je ugostio Sanctuary, na čelu sa legendarnim Warrel Dane-om, i jedan od najvećih američkih thrash metal bendova OVERKILL! Uz to, domaća publika je imala priliku da se bolje upozna sa radom još dva benda, koji su imali čast da nastupe ispred ovakvih imena. Iako je Cronoshpere najavljivan kao predgrupa, umesto njih su nastupili Suborned iz Švajcarske i već najavljen Methedras iz Italije.Ulaz je, kako je i najavljeno, bio otvoren već u 19:30 a ono što je usledilo posle toga ste definitivno morali da vidite uživo.


Malo pre 20h na binu izlaze švajcarci Suborned na čelu sa vidno raspoloženom pevačicom Lucie. Prvo što sam pomislio kada sam njih čuo i video jeste da je ovo još jedan neuspeli klon Holy Moses-a. Medjutim već posle nekoliko pesama uspevaju da mi privuku pažnju, pre svega odličnim nastupom, ali i kvalitetnim autorskim materijalom, koji sam u celosti preslušao čim sam jutros otvorio oči. Iako prostor nije bio ni do pola pun, ovaj bend je dao sve od sebe da nam pruži vrhunsku svirku, i u tome su svakako uspeli, a oni koji su preskočili njihov nastup  imaće za čim da žale. Ono što je meni išlo na nerve, gotovo tokom cele svirke, jesu mutne ritam gitare, a i prilično nerazgovetni vokali, no o tome ću više reći nešto kasnije.


Bend kome sam se najmanje radovao jeste Methedras, ali to je već stvar ukusa. Oni postoje od 1996-e godine, i do sada su izdali četiri albuma, a poslednji „System Subversion“ je izašao prošle godine, tako da je ovo jedna ozbiljna i iskusna ekipa muzičara, koja je već izgradila sopstveni stil.  Poslednje što sam čuo o ovom bendu je da su promenili dugogodišnjeg pevača, te da je na njegovo mesto došla Martina McLean, pa sam bio prilično iznenadjen kada sam umesto nje na bini ugledao omalenog Tita, kako sam kasnije saznao, novog pevača. Ovi momci stvarno besprekorno zvuče uživo, imali su i interesantan scenski nastup, a novi pevač i gitarista su se očigledno odlično uklopili, jer se ni u jednom trenutku nije dalo primetiti da su oni novi članovi. Methedras i izgleda i zvuči kao da su u ovoj postavi 10 godina, a ne manje od godinu dana. Meni se njihov stil nikada nije preterano svidjao,  i kao što već rekoh, njima sam se najmanje obradovao, ali zato su uspeli da osvoje domaću publiku, pa je za vreme njihovog nastupa publika vidno živnula, bilo je i prvih šutki, a i prostor je već bio prilično popunjen. U svakom slučaju odličan uvod u ono što smo svi nestrpljivo očekivali.


Posle malo duže pauze , na binu, dočekan ovacijama, izlazi Warrel Dane, i već od prve pesme je bilo jasno da će ovo biti fenomenalan koncert. Ono što sam malopre pomenuo ,vezano za sam zvuk, mi je najviše smetalo za vreme njihovog nastupa. Bubanj , bas gitara i solaže su se odlično čuli, ali su ritam gitare bile mutne, a što se Dane-a tiče on je u pojedinim trenucima mogao i na sprskom da peva a da ja to ni ne primetim. To je jedina stvar koja me je iznervirala, jer sam baš hteo da čujem njihov nastup u punom sjaju. Nemojte me pogrešno shvatiti, ovo verovatno nije svima smetalo, jer sam od mnogih ljudi čuo da su prezadovoljni svirkom, i da je zvuk bio sasvim korektan, ali po mom mišljenju je moglo da se još malo poradi na ovim detaljima. Što se same svirke tiče, tu nema šta puno da se kaže. Sanctuary su u svakom smislu vrhunski bend i to su i pokazali.  Pretpostavljam da smo svi najviše želeli da čujemo pesme sa „Refuge Denied“ i „Into Mirror Black“ albuma, pa je atmosfera postala uzavrela na „Die For My Sins“, a odsvirali su i „The Mirror Black“ , „Future Tense“ , „Battle Angels“ itd. Pored ovih starih pesama, bend se potrudio da nam u  najboljem svetlu predstavi i novi album, pa su svoj nastup otvorili pesmom „Arise and Purify“ i nastavili sa „Let the Serpent Follow Me“  što je i publika odlično prihvatila. Ovaj bend možete da ne volite, ali posle onakvog nastupa sinoć niko ne bi mogao da kaže da nisu majstori svog zanata.


I za kraj, naravno ko drugi no Overkill. S nestrpljenjem sam očekivao da ova thrash metal mašinerija izadje na binu i pokaže kolika je napravda što nisu u velikoj četvorci, i pored toga što već 35 godina obasipaju fanove fenomenalnim albumima. Ako pogledate sve te thrash metal velikane videćete da samo nekoliko njih još uvek izdaju albume koji mogu da stanu rame uz rame sa legendarnim izdanjima iz osamdesetih, a Overkill uz Testament i Death Angel  prednjači u tome. Ekipa iz Overkill-a je sa balkona pratila nastupe bendova koji su pre njih nastupali, pa su svi i pre njihovog izlaska na binu imali priliku da ih vide, ali tek kada ih vidite pod punom ratnom opremom, obasjane reflektorima, shvatite da je bina njihovo prirodno stanište, jedino mesto gde mogu da budu ono što stvarno jesu...jebeni OVERKILL!


Kreće into „XDM“...50 sekundi nas deli od onoga što smo toliko dugo čekali! I BAM! Udarac u glavu, Overkill izleće na binu i ubiše boga s pesmom „Armorist“. Devojka me je pitala da li mi je dobro, pošto mi je vilica pala do poda, i samo sam zurio u binu. I sada moram stvarno da iskritikujem Overkill jer mi nisu dali ni trenutak  predaha, već su odmah posle „Armorist“ odprašili „Hammerhead“ i onda tek nisam znao šta me  je snašlo. I to je bio trenutak prosvetljenja, jer tada zaista shvatite zašto je Overkill ispred tolike mase bendova, i zbog čega su baš oni uspeli da opstanu na sceni jači nego ikada. Glupo je komentarisati uopšte njihovu svirku, jer je sve besprekorno zvučalo, a ja ne mogu da verujem koliko Bobby Blitz dobro peva uživo. Treba stvarno biti majstor i celu turneju otpevati onako kako je on to sinoć uradio. Publiku je oduševio obraćanjem na srpskom jeziku i izjavom da je bend iz Nju Džersija ali da su večeras Srbi. Predpostavljam da to svuda kažu, ali nema veze lepo je čuti... Dokaz za moju prethodnu izjavu da ljudi ne prave veliku razliku izmedju njihovih starih i novih izdanja , jeste pesma „Electric Rattlesnake“ koju su svi dočekali sa ništa manjim oduševljenjem. Bilo je tu gomile hitova „Powersurge“, „Rotten to the Core“, „Hello From The Gutter“  i mnoge druge, ali je vrhunac večeri bio za vreme „In Union We Stand“. Besprekorno odsvirano, besprekorno odpevano, svi su bili u transu, vredelo je svakog dinara koji ste dali da ih vidite. Jedino što mi je nedostajalo je „Wrecking Crew“, i stvarno mi nije jasno zašto i nju nisu odsvirali, jer i nju imaju u svojoj set listi za ovu turneju, ali valjda će biti još prilike da ih vidimo uživo, pa ćemo valjda i nju čuti. Očekivao sam i bis, medjutim njega nije bilo, ali to ne umanjuje opšti utisak koji su ovi velikani ostavili na mene i verujem na veći deo publike. Poslednja pesma je bila „Fuck You“ i tu je stavljena tačka na ovaj thrash metal spektakl.


Organizacija je bila na vrhunskom nivou, svi bendovi su krenuli na vreme. Ne znam tačnu brojku prodatih karata, ali po mojoj laičkoj proceni u Domu Omladine je sinoć bilo izmedju 600 i 700 ljudi, što možda nije neka impozantna brojka kada su u pitanju ovako veliki bendovi, ali svi znamo kakva je situacija i kod nas i u svetu, metal je gotovo svuda u krizi, pa su se moja očekivanja po pitanju brojnosti obistinila. Svi koji nisu bili na koncertu mogu samo da žale zbog toga, jer su zaista propustili možda i najinteresantniji thrash metal događaj ove godine.

Kompletnu galeriju možete pogledati u galeriji koja sledi. Galeriju možete pogledati i preko celog ekrana klikom u slajderu dole desno.

txt: Miloš Stošić
foto: John Wolfrik