U poređenju sa zadnjih nekoliko godina, Jagodina je postala dosta aktivna što se tiče koncerata bendova raznih žanrova. Ipak, Jagodina je poznata kao jako metal uporište, a sinoć (20.3.) u klubu Fenix smo imali priliku da pank vratimo u grad na velika vrata.

Pet bendova je bilo na repertoaru tako da je svirka trajala do 3 sata posle ponoći. Od početka i velike mase ljudi koji su došli da čuju svoje drugove i poznate bendove, pred kraj su ostali samo najodaniji koji su imali više nego dovoljno snage da isprate sve bendove.

HIT BY PAIN su hardcore bend koji su trebali otvoriti veče, ali nažalost nismo bili u mogućnosti da ih čujemo iz nepoznatih razloga. Nakon malo pretrage po internetu i slušanja onoga što se može naći, mogu reći da je šteta što nisu nastupili. Bili bi sasvim dobar opener-band i ložački hardcore koji je ovaj grad bio raspoložen da dočeka.


Pošto je publici bilo bitno da svirka “počne već jednom”, čast da otvore veče je pala na paraćinski bend Ž-BUNT. Zbog moćnog zvuka su odmah na početku počele gurke, nošenja i sve ostale aktivnosti koje oduševljena masa može da pruži! Imajući u vidu da su u pitanju iskusni muzičari (postoje od 2004.), moglo se odmah zaključiti da ovi momci vrlo dobro znaju šta rade. Bombardovanje dobrom muzikom se isplatilo, jer je publika bila sasvim spremna da dočeka bendove koji su tek trebali da nastupe.


THE BRUSHALTERS (Gornji Milanovac) su bili sledeći koji će dodatno razdrmati publiku. Nastali 1993. godine, u najgore doba od kako postoji naša jedinstvena zemlja. Brushalters su bili sve vreme neki andergraund andergraunda i očekujemo da konačno naprave korak napred u borbi za svoje mesto na sceni. Čini se da su se konačno odlučili na taj korak jer su koncertno aktivniji poslednjih godina. Bend je sinoć doneo i prikazao snažan ulični pank stav. Turbulencije koje je publika odavala su se znatno pojačale! Toliko je bila snažna energija pa su i članovi benda počeli da uzvraćaju istom merom! Frontmen, ionako sav hiperaktivan i pun slobode kada je u pitanju kontakt sa publikom, je to najviše osetio. Pristup bini je bio gotovo nemoguć. Nije postojala pesma koja bi uništila dobro raspoloženje i Brushalteri su dali sve od sebe da održe kontakt sa publikom. Očekivali smo da će to biti kraj našeg energetskog rasipništva… Ali vrhunac večeri je tek dolazio.


KOALICIONI SPORAZUM nastao je kao Skakijev povratak na scenu posle razlaza sa Trulom Koalicijom, i pod ovim imenom aktivan je par meseci. Od pre par dana, Sporazumu se pridružuje i stari basista Koalicije, Ceja, i bend podmazan i pojačan mladom krvlju uz iskustvo Skakije i Ceje izaziva efekat nostalgije kod starijih i oduševljenje kod omladine, kojima je možda i prvi put da vide i čuju legendarnog Skakija sa njegovim arsenalom najpoznatijih pesama. Način na koji ostvaruje odnos sa publikom je bio najupečatljiviji događaj te večeri. Svi su mogli zajedno sa njim da pevaju, da se prosto rečeno druže, nešto što smo mi kao bića polako počeli da zaboravljamo. Bili smo u prilici da čujemo dosta hitova, od onih starijih do novijih (pa i onih od skoro), poput pesama kao što su “Nosim je - Ne nosim je”, “Neću da idem tvojim putem”, “Alkoholičarka”, “Kao pile na mom panju”, “Doviđenja”, itd.
Koalicioni Sporazum je većem delu publike bio glavni razlog dolaska i s pravom mogu nositi epitet hedlajnera večeri.


ETIOPIA sledeća po redu, je pokazala koliko je iskustvo značajno za očuvanje integriteta benda. Ni jedan or prethodnih bendova nije bio toliko opušten kao oni. Iako po godinama najstariji, zaista ne deluju tako… Ljudi razvaljuju! Nisu nas dobili samo kvalitetom muzike, već stavom i pokretom. Lično, njihova muzika i njihovo društvo mi je najviše prijalo te večeri. Takođe se za vreme njihovog nastupa niodkud pojavio manji, novi talas fanova voljnih da isprate ove muzičare. Možda razlog leži u činjenici da Etiopia predstavlja možda i najstariji jagodinski hardkor pank bend. Kasnije su svoj zvuk dosta ublažili dovevši ga do nekog hard roka, i posle duže pauze, od pre par godina ponovo rade.
Pred kraj njihovog nastupa mnogi su osetili da su na samom kraju njihovih snaga… Čak sam i ja pomislio da je kraj večeri. Ali bih se gordo pokajao da sam tada otišao, jer tada je nastupio takođe jako bitan bend.


Iako zadnji na listi bendova, jagodinski THEDREDD nikako nije i najmanje bitan! Nakon pauze koja je trajala 24 godina i smrti pevača, bend je ponovo aktivan i spreman da nas podseti ko su zapravi oni i zašto opet treba obratiti pažnju na njih. THEDREDD su imali najjači i najagresivniji zvuk te večeri što je i publika mogla osetiti (ja sam osetio po bolu u ušima). I tako, dok je pristojni svet bio ušuškan i mirno spavao, samo najuporniji su bili počastvovani da čuju zvuke koji su se nekada svirali u našem gradu, i uz koje su, sada potpuno sazreli ljudi (tj bubnjar), divljali i trošili energiju do zadnje kapi.

Na kraju, samo umorni ili pijani pogledi su ostali, a nekima ni ovde nije bio kraj. To veče je ostavilo toliko veliki udarac na naše psihe da smo još nekoliko benda saslušali u našim snovima. Pozdravljamo Vas mi sada nagluvi, koji smo bili tamo i koji sada svedočimo o ovom događaju. Očekujemo još ovako dobrih svirki u Jagodini.

Ostatak fotografija možete pogledati ovde.

Miloš Rakić