Venom – From the Very Depths
Helly Cherry
Što je zajedničko za Motorhead, AC/DC i Venom? Sva tri benda zvuče potpuno isto iz albuma u album, godinama tj. sada već decenijama.
Kvalitet istih je manje-više konsistentan, nekada bolji, nekada prosječniji, ali nikada ispod toga i publika se na to navikla i u najvećem broju slučajeva više ne obraća toliko pažnju kao nekada na nove pjesme.
Tako sam i prišao novom Venom albumu, ne očekujući ništa epohalno, ali bend sa ovakvim renomeom uvjek ima nešto da ponudi. Ostao sam pristojno iznenađen jer me je dočekalo odstupanje od ustaljene prakse i onog Venom ogoljenog i sirovog zvuka zasićenog zvukom distorzirane Cronosove bas gitarom (basista, pjevač i jedini originalni član tokom godina postojanja benda). I dalje je to onaj prepoznatljiv Venom stil (siguran sam da će biti onih koji bi neprimjereno rekli „passé“), ali zahvaljujući malo drugačijoj produkciji i mnogo bolje oblikovanim melodiskim djelovima i vrlo dobrim pjesmama (udarac svima koji su ih otpisali), bend je ponudio album koji se mnogo izdvaja od svih radova od „Temples of Ice“ na ovamo i parira današnjoj vrlo oštroj konkurenciji kada samo ime više nije dovoljno. Kvalitet pjesama nije ujednačen i ima nekoliko prosječnijih pjesama, ali „Smoke“, „Rise“ (nova stadionska himna), odlična „Evil Law“ (tekst na Sumerski!) pjesma koja u svom sjaju pokazuje što su i ko su nekada bili Venom, „Long Haired Punks“ koja kao da je negdje bila zaboravljena osamdesetih pa sada iskočila na površinu, te „Grinding Teeth“ - je sasvim dovoljno razloga da svako koga imalo zanima metal posluša ovaj album. Old school ali od čovjeka koji je stvorio taj isti old school i niko nikada ne bi smjeo da se usudi da kritikuje što zvuči „retro“ ili „passé”. Za čovjeka koji je zagazio u petu deceniju života ovo je za ogromno poštovanje, ali valja spomenuti i ostalu dvojicu ovog tria Stuart „La Rage“ Dixon i Danny „Dante“ Needham.
Album nije samo dobar. Usuđujem se reći da je odličan i da je jedan od uspješnijih u karijeri. Ako klasike osamdesetih godina stavimo malo sa strane, „From the Very Depths“ je sigurno najbolje Venom izdanje. Da li je Cronos pronašao novu muzu? Da li je pronašao fontanu mladosti? Što god da je u pitanju, samo neka nastavi ovako jer ovo je recept za uspjeh.
Nikola Franquelli
Kvalitet istih je manje-više konsistentan, nekada bolji, nekada prosječniji, ali nikada ispod toga i publika se na to navikla i u najvećem broju slučajeva više ne obraća toliko pažnju kao nekada na nove pjesme.
Tako sam i prišao novom Venom albumu, ne očekujući ništa epohalno, ali bend sa ovakvim renomeom uvjek ima nešto da ponudi. Ostao sam pristojno iznenađen jer me je dočekalo odstupanje od ustaljene prakse i onog Venom ogoljenog i sirovog zvuka zasićenog zvukom distorzirane Cronosove bas gitarom (basista, pjevač i jedini originalni član tokom godina postojanja benda). I dalje je to onaj prepoznatljiv Venom stil (siguran sam da će biti onih koji bi neprimjereno rekli „passé“), ali zahvaljujući malo drugačijoj produkciji i mnogo bolje oblikovanim melodiskim djelovima i vrlo dobrim pjesmama (udarac svima koji su ih otpisali), bend je ponudio album koji se mnogo izdvaja od svih radova od „Temples of Ice“ na ovamo i parira današnjoj vrlo oštroj konkurenciji kada samo ime više nije dovoljno. Kvalitet pjesama nije ujednačen i ima nekoliko prosječnijih pjesama, ali „Smoke“, „Rise“ (nova stadionska himna), odlična „Evil Law“ (tekst na Sumerski!) pjesma koja u svom sjaju pokazuje što su i ko su nekada bili Venom, „Long Haired Punks“ koja kao da je negdje bila zaboravljena osamdesetih pa sada iskočila na površinu, te „Grinding Teeth“ - je sasvim dovoljno razloga da svako koga imalo zanima metal posluša ovaj album. Old school ali od čovjeka koji je stvorio taj isti old school i niko nikada ne bi smjeo da se usudi da kritikuje što zvuči „retro“ ili „passé”. Za čovjeka koji je zagazio u petu deceniju života ovo je za ogromno poštovanje, ali valja spomenuti i ostalu dvojicu ovog tria Stuart „La Rage“ Dixon i Danny „Dante“ Needham.
Album nije samo dobar. Usuđujem se reći da je odličan i da je jedan od uspješnijih u karijeri. Ako klasike osamdesetih godina stavimo malo sa strane, „From the Very Depths“ je sigurno najbolje Venom izdanje. Da li je Cronos pronašao novu muzu? Da li je pronašao fontanu mladosti? Što god da je u pitanju, samo neka nastavi ovako jer ovo je recept za uspjeh.
Nikola Franquelli