Od 28. siječnja do 1. veljače obišao sam najveći strip festival u Europi 'Angoulême International Comics Festival' održan u istoimenom egzotičnom strip - gradiću Angouleme-u u Francuskoj. Nakon Lucca comic andgames festivala u Italiji koji je, svojom veličinom, osebujnošću i količinom posjetitelja bio i više nego veliko iznenađenje, Angouleme je broj jedan svih manifestacija koje sam do sada posjetio. Kompletan stari gradić na brežuljku, omeđen zidinama sa svih strana, vinut iznad ostatka suvremenih zgrada koji ga okružuju, u ovaj dio godine centar je za sve ljubitelje stripa, kolekcionare i autore iz cijele Europe i svijeta. 

Unutar šest žanrovski podijeljenih golemih šatora moglo se naći izobilje stripova za sve moguće uzraste. Bilo je tu europskog stripa, američkog stripa, kineskog i azijskog. Uz šatore su se diljem grada odvijale izložbe na više od petnaest lokacija, među kojima je izložba poznatog Roberta Crumba i raznih renominiranih japanskih autora, te domaćih imena. 
Osim što Angouleme udomljuje ovaj poseban strip festival, u njemu se nalazi poznata rezidencija za crtače stripa, ali i veliki studio animiranog filma, pa sam tako imao priliku upoznati, uz mnoge strip crtače, i animatore koji su radili na prestižnim naslovima francuske animacije poput The Triplets of Bellivellie (2003), Persepolis (2007) i Iluzionist (2010). 

Uz sam strip festival Angouleme održao se i anti-Angoumele festival pod nazivom 'Fuck off Angolueme' (FOFF) koji je svake večer zapravo krasio veliku ponudu ovog malog gradića svojim osebujnim koncertima underground francuskih bendova, čiji su izvođači najčešće bili upravo autori stripa. Tijekom dana, FOFF je nudio također ogroman raspon ponude na sajmu underground indie stripa i time je, zapravo, zapravo stao rame uz rame s kultnim Angouleme strip festivalom, te znatno obogatio sadržaj grada mameći sve posjetitelje da dođu i na alternativni strip-sajam. Takva posjećenost i interes za strip se može održati jedino u narodu koji je zaluđen književnošću i u kojemu svi uzrasti na veliko čitaju knjige uz koje sam medij stripa stoji ravnopravno. Od tuda dolazi silna potražnja za stripom koji se čita u programu u školama, fakultetima, u knjižnicama, na ulici, u kafićima. Stoga ni ne čudi da samo jedan mali gradić Angouleme, u usporedbi s mnogim cjelokupnim državama u EU, ima nekoliko puta veći broj kreativnih i nadarenih ljudi koji se bave stripom.

Evo i ponešto slika: