Luka Berane - poslednji, debitantski, album...
Helly Cherry
Berane, bivši Ivangrad, je grad u centralnoj Crnoj Gori na obali rijeke Lima i jedini je grad na svijetu koji u kontinentalnom dijelu ima pristup moru, svoju velelepnu luku sve sa vezovima za super jahte, luksuzne turističke brodove kao i male ribare, najmodernije hotele koji se zvjezdicama više ne mogu mjeriti, čiji opštinari krstare gliserima kao po Veneciji i žive u blagostanju, bogatstvu i čistoti smećem neukaljanog plavog mora. Usput su izdali i album koji se već prodao u nekoliko desetina miliona primjeraka, ali kako nam je objasnio Bojan Đaković, bend planira samo lokalnu turneju na plovnim objektima od važnosti za luku. Wellcome to Luka Berane.
Kako je nastala ideja za neformalno udruženje Luka Berane?
Sama ideja Luke Berane se rodila u glavama dvojice ljudi, Nebojše Babovića i Vladimira Đakovića, kao pandan jednoj drugoj grupi sa FB-om, a navodila je ljude da podrže reaktiviranje beranskog aerodroma. Međutim, aerodrom je stvar prošlosti, a kako je Berane, kao i mnogi gradovi u regionu, potonulo u toku tranzicionog perioda, nametnula se ideja formiranja Luke kao „stvar“ budućnosti. E to je već otvorilo mnoge razvojne potencijale, od pridruživanja zajednici primorskih opština, do izgradnje luksuznih odmarlišta, marini za jahte, terminala za pretovar političkih kadrova (vrlo unosan biznis pri previranjima) i sl. Iako nas mnogi prozivaju da prodajemo maglu (iliti slanu vodu), samo slijep čovjek ne vidi da je naš grad pod vodom. Za ovu ideju je bilo vrlo lako pridobiti narodne mase, jer pruža perspektivu ljudima, koji nisu vidjeli izlaz. Čak nam kradu ideje, pogledajte npr. Beograd na vodi.
Luka danas ima nekoliko hiljada članova, organizovanih po sistemu apsolutne diktature i medijskog mraka. Nijedna slika Berana na kopnu ne smije ugledati svjetlost dana, a nas nekolicina apsolutno gospodari istim udruženjem i puni smo kao brod.
Ukoliko bi neko želio da sagleda sliku Luke Berane u paralelnoj realnosti, koju mi ne priznajemo i koje se gnušamo, a ostatak svijeta naziva stvarnim životom, moglo bi se reći da je to neformalno udruženje ljudi koji se bore za opšte dobro i protiv nepravde, nekada humorom i satirom, nekada konkretnim akcijama.
Kako je došlo do stvaranja benda?
Najprije je nastala jedna tužna pjesma o Ovcama, životinji koja je najveći gubitnik tranzicije. Ovca, tradicionalni neplivač, pored svojih prirodnih neprijatelje, raznih autora studija izvodljivosti koji iste nemilosrdno jedu u toku svojih angažmana, nije se najbolje snašla prilikom potopa. Kažu da se ni mnogi ljudi iz raznih društvenih slojeva nisu snašli, ali eto nije ni ovca. Kako je pjesma (nalazi se na albumu kao bonus pjesma) naišla na dobar prijem, odlučili smo da napravimo još nekoliko pjesama, ovog puta ozbiljnije u muzičkom smislu, pa je tako nastala „Pusta Tama“ kojom počinje album. Povod za njen nastanak je bilo urušavanje beranske hale sportova usled neodržavanja iste od strane nadležnih organa. Pored tema obrađenih u pjesmi, dodatnu čar i dodir sa realnošću joj daje gostovanje 83godišnje Nafije Kujović, žene koja je mladost provela u glamuru, pjevajući sevdalinke za najbitnije ljude prošlog vremena, a koja se sada izdržava prodajući stvari na pijaci, iz čega se može izvući paralela sa stanjem u kojem se čitav grad nalazi. Nakon uspjeha koji je pjesma postigla (ogromnog za naše standarde), jednostavno smo rekli “A što ne bismo snimili album”.
Kako je nastala ideja za neformalno udruženje Luka Berane?
Sama ideja Luke Berane se rodila u glavama dvojice ljudi, Nebojše Babovića i Vladimira Đakovića, kao pandan jednoj drugoj grupi sa FB-om, a navodila je ljude da podrže reaktiviranje beranskog aerodroma. Međutim, aerodrom je stvar prošlosti, a kako je Berane, kao i mnogi gradovi u regionu, potonulo u toku tranzicionog perioda, nametnula se ideja formiranja Luke kao „stvar“ budućnosti. E to je već otvorilo mnoge razvojne potencijale, od pridruživanja zajednici primorskih opština, do izgradnje luksuznih odmarlišta, marini za jahte, terminala za pretovar političkih kadrova (vrlo unosan biznis pri previranjima) i sl. Iako nas mnogi prozivaju da prodajemo maglu (iliti slanu vodu), samo slijep čovjek ne vidi da je naš grad pod vodom. Za ovu ideju je bilo vrlo lako pridobiti narodne mase, jer pruža perspektivu ljudima, koji nisu vidjeli izlaz. Čak nam kradu ideje, pogledajte npr. Beograd na vodi.
Luka danas ima nekoliko hiljada članova, organizovanih po sistemu apsolutne diktature i medijskog mraka. Nijedna slika Berana na kopnu ne smije ugledati svjetlost dana, a nas nekolicina apsolutno gospodari istim udruženjem i puni smo kao brod.
Ukoliko bi neko želio da sagleda sliku Luke Berane u paralelnoj realnosti, koju mi ne priznajemo i koje se gnušamo, a ostatak svijeta naziva stvarnim životom, moglo bi se reći da je to neformalno udruženje ljudi koji se bore za opšte dobro i protiv nepravde, nekada humorom i satirom, nekada konkretnim akcijama.
Kako je došlo do stvaranja benda?
Najprije je nastala jedna tužna pjesma o Ovcama, životinji koja je najveći gubitnik tranzicije. Ovca, tradicionalni neplivač, pored svojih prirodnih neprijatelje, raznih autora studija izvodljivosti koji iste nemilosrdno jedu u toku svojih angažmana, nije se najbolje snašla prilikom potopa. Kažu da se ni mnogi ljudi iz raznih društvenih slojeva nisu snašli, ali eto nije ni ovca. Kako je pjesma (nalazi se na albumu kao bonus pjesma) naišla na dobar prijem, odlučili smo da napravimo još nekoliko pjesama, ovog puta ozbiljnije u muzičkom smislu, pa je tako nastala „Pusta Tama“ kojom počinje album. Povod za njen nastanak je bilo urušavanje beranske hale sportova usled neodržavanja iste od strane nadležnih organa. Pored tema obrađenih u pjesmi, dodatnu čar i dodir sa realnošću joj daje gostovanje 83godišnje Nafije Kujović, žene koja je mladost provela u glamuru, pjevajući sevdalinke za najbitnije ljude prošlog vremena, a koja se sada izdržava prodajući stvari na pijaci, iz čega se može izvući paralela sa stanjem u kojem se čitav grad nalazi. Nakon uspjeha koji je pjesma postigla (ogromnog za naše standarde), jednostavno smo rekli “A što ne bismo snimili album”.
Koliko dugo radite?
Rad na samom albumu je trajao dvije godine. Što se samog komponovanja muzike i pisanja tekstova tiče, taj dio je uzeo najmanje vremena, sve je bilo gotovo vrlo brzo, mislim za nekih nekoliko sati. (skupilo se godinama to što smo pokušali da kažemo). Dok je ostatak vremena proveden u traženju idelanog zvuka, glancanju detalja i težnji ka perfektnom. Čime smo, s obzirom na krajnji rezulta, prilično zadovoljni.Album je ujedno Novovo producentsko i anaržerskodjelo, sniman u njegovom studiju (što nam je maksimalno smanjilo troškove, jer iako smo puni kao brod, naše bogatsvo u realnom svijetu ne važi). Tako da je od nastanka prve pjesme do izlaska albuma prošlo nekih dvije do tri godine.
Da li planirate još albuma pod ovim imenom (pošto ste ovako regionalno prepoznati)
Ne. Kao što ime kaže, ovo je prvi i poslednji album pod imenom Luke Berane (to rekoše i Lynyrd Skynyrd na prvom albumu, prim. NF). Za nas koji se ne bavimo profesionalno muzikom, ovo je više bilo ostvarnje jednog dječačkog sna i šansa da se iskažemo kroz muziku. E sad, kad bi dobili gremi ili nešto slično… Sa druge strane, klub 27 opominje, nadmašili smo kritični broj godina, tako da je svaki dan u muzici za nas svojevrstan rizik i opasnost po život.
Da li će biti koncerata?
Neki privatni razlozi (viša sila) spriječili su nas u prvobitnoj namjeri da na dan izlaska albuma, isti izvedemo uživo u kafani u kojoj izlazimo (kod Džaka). Tako da je prva živa svirka odložena za februar. Planiramo niz nastupa, od kojih bi svaki bio različit na određeni način i na kojima ćemo promovisati naše djelo. Sviraćemo stvari sa našeg prvog i našeg poslednjeg albuma, a uštedićemo na vremenu jer je u pitanju isti skup pjesama. Datum koji planiramo je dan objavljivanja Puste tame, sa pauzama od po nekoliko dana, jer volimo da odmaramo.
Da li ste profesionalni muzičari, ili se amaterski bavite muzikom?
Novo Brakočević i Blažo Šekularac su profesionalni muzičari. Sve instrumente pri izradu albuma, u studiju je odsvirao Novo, osim bubnjeva koje je odsvirao Blažo. Moja malenkostje svirala samo u jednoj numeri. Muziku za sve numere smo komponovali Novo i ja, a on je osim komponovanja i sviranja, uradio i sve aranžmane, kako za svoje, tako i za pjesme koje sam ja komponovao ili koje smo zajedno stvarali. Što se ostatka autorkog tima tiče, tekstove je zajedno sa nama pisao Gojko Cimbaljević (koji se takođe ne bavi muzikom), a za jednu numeru i Ivan Brkočević. Takođe moram pomenuti da nam je gost na dvije numere bio Petar Dević, čiji će album takođe biti uskoro objavljen, a vokalne sposobnosti su pokazali i pomenuti Nebo i Vlajo, kao inaša drugarica Hanja Marović.
Rad na samom albumu je trajao dvije godine. Što se samog komponovanja muzike i pisanja tekstova tiče, taj dio je uzeo najmanje vremena, sve je bilo gotovo vrlo brzo, mislim za nekih nekoliko sati. (skupilo se godinama to što smo pokušali da kažemo). Dok je ostatak vremena proveden u traženju idelanog zvuka, glancanju detalja i težnji ka perfektnom. Čime smo, s obzirom na krajnji rezulta, prilično zadovoljni.Album je ujedno Novovo producentsko i anaržerskodjelo, sniman u njegovom studiju (što nam je maksimalno smanjilo troškove, jer iako smo puni kao brod, naše bogatsvo u realnom svijetu ne važi). Tako da je od nastanka prve pjesme do izlaska albuma prošlo nekih dvije do tri godine.
Da li planirate još albuma pod ovim imenom (pošto ste ovako regionalno prepoznati)
Ne. Kao što ime kaže, ovo je prvi i poslednji album pod imenom Luke Berane (to rekoše i Lynyrd Skynyrd na prvom albumu, prim. NF). Za nas koji se ne bavimo profesionalno muzikom, ovo je više bilo ostvarnje jednog dječačkog sna i šansa da se iskažemo kroz muziku. E sad, kad bi dobili gremi ili nešto slično… Sa druge strane, klub 27 opominje, nadmašili smo kritični broj godina, tako da je svaki dan u muzici za nas svojevrstan rizik i opasnost po život.
Da li će biti koncerata?
Neki privatni razlozi (viša sila) spriječili su nas u prvobitnoj namjeri da na dan izlaska albuma, isti izvedemo uživo u kafani u kojoj izlazimo (kod Džaka). Tako da je prva živa svirka odložena za februar. Planiramo niz nastupa, od kojih bi svaki bio različit na određeni način i na kojima ćemo promovisati naše djelo. Sviraćemo stvari sa našeg prvog i našeg poslednjeg albuma, a uštedićemo na vremenu jer je u pitanju isti skup pjesama. Datum koji planiramo je dan objavljivanja Puste tame, sa pauzama od po nekoliko dana, jer volimo da odmaramo.
Da li ste profesionalni muzičari, ili se amaterski bavite muzikom?
Novo Brakočević i Blažo Šekularac su profesionalni muzičari. Sve instrumente pri izradu albuma, u studiju je odsvirao Novo, osim bubnjeva koje je odsvirao Blažo. Moja malenkostje svirala samo u jednoj numeri. Muziku za sve numere smo komponovali Novo i ja, a on je osim komponovanja i sviranja, uradio i sve aranžmane, kako za svoje, tako i za pjesme koje sam ja komponovao ili koje smo zajedno stvarali. Što se ostatka autorkog tima tiče, tekstove je zajedno sa nama pisao Gojko Cimbaljević (koji se takođe ne bavi muzikom), a za jednu numeru i Ivan Brkočević. Takođe moram pomenuti da nam je gost na dvije numere bio Petar Dević, čiji će album takođe biti uskoro objavljen, a vokalne sposobnosti su pokazali i pomenuti Nebo i Vlajo, kao inaša drugarica Hanja Marović.
Pitao, okupao se i uživao na suncu Nikola Franquelli