Ovaj bend sam prvi put čuo na 47. Gitarijadi  (mojoj prvoj) kao pobednike prošlogodišnje, i sasvim prirodno odmah su mi se zasviđali. Nastup su otvorili pesmom "Sa đavolom kule gradim", čija me je početna bas linija povukla za uvo prema pozornici. Nastup nažalost nije dobio neki veliki feedack, ali se jasno moglo videti da ima ljudi koji ih slušaju sa čistim uživanjem. Definitivno su bili moje otkriće godine. 

Nakon Gitarijade, potražio sam ih na netu i našao nekoliko pesama i tešio se time da će album skoro, s obzirom na pobedu na Gitarijadi. Ali pošto nisam dočekao, morao sam se zadovoljiti sa tih 5-6 pesama koje su na youtube-u. Vremenom sam prestao da tražim dalje i išekujem album, pa nažalost nisam čuo za izlazak EP-ja. Pre neki dan sam naišao na "Novu stvar" i opet se setio benda. Od albuma sam očekivao da bude čista psihodelija. Tako se i ispostavilo: psihodelija sa njenim raznobojnim rifovima uz malo dub-a, funk-a, jazz-a.

Album se otvara istoimenom pesmom, u kojoj se već čuje da su ozbiljni u tome što rade, a iskustvo dolazi do izražaja u neverovatnoj deonici koja traje možda 20-ak sekundi za vreme soloa, ali svaki trenutak zrači energijom. Nakon nje ide dobro poznata "Sa đavolom kule gradim" ili u ovom albumu samo "Kule", za razliku od prve nije instrumental, ali je naglasak bačen na instrumentalne deonice više nego na tekst,  koji se sastoji od dve, tri rečenice, i savršeno se uklapa. A onda dolazi "Poljana", jedina pesma zbog koje sam se malo razočarao. Razlog je izbacivanje jedne strofe - ujedno jedinog teksta kroz celu pesmu - gde devojka dominira glasom. Što se mene tiče definitivno je trebalo zadržati, jer pesmu činila dosta zanimljivijom nego što je sad. Daleko od toga da nije zanimljiva, ali nije ni približno onoliko koliko bi bila sa onakvim vokalom. "Ustaj sad" mi je odmor za uši nakon prethodnih pesama, za opuštanje pesma dušu dala. Nakon toga "Arabija“ koja ima jako zanimljiv tok nadogradnje zvuka sve do dela kada stigne do zanimljive pop melodije, jedna od boljih sa albuma. Pored arabije „Disko rok“ ima verovatno najbolji solo sa albuma, koji celu pesmu čini energičnijom. „Bas i stega“ i „Slava busija“ su tu da popune vreme a da bude zanimljivo, barem je to moje mišljenje jer ne vidim ništa posebno u njima, naravno to ne znači da su loši ili da umanjuju kvalitet albuma. I na kraju "Vožnja" - definitivno najbolji završetak albuma koji sam ikada čuo. Laganom vožnjom polako ka izlazu iz grada uz zalazak sunca ispred sebe, i ubrzanim gradskim životom iza sebe - perfektan zaključak ovakvog albuma.

Generalno album je jako dobar, ali mi se čini da mu fali ta vibracija koja bi trebalo da ide iz pesme u pesmu i pravi od albuma interesantu celinu. Album je prosta (u najboljem mogućem značenju te reči) psihodelija i kvalitet albuma je neosporan, ali mi se čini kao da vibracija nije raspoređena ravnomerno jer su mi neke pesme bile previše zanimljive a neke ravne bez ikakvog talasanja zvuka. Ali ovo je psihodelija, a teško da za nju neka pravila važe, tako da se ova moja zamerka može i zanemariti. Ipak u svakoj recenziji mora biti malo subjektiviog, hteli mi to ili ne.

  

A uporedo sa albumom objavili su i spot za pesmu „Vožnja“ u saradnji sa animatorom Bojanom Petkovićem.

Mladen Ilić