Nova godina već uveliko teče, a većina se čak i privikla na pisanje novog broja na kraju datuma. Godina je počela muzički tromo (bar se meni tako učinilo), mada sudeći po najavama predstojećih albuma neće se tako i završiti. Izdvajam one koji su svakako privukli moju pažnju. Neki tek treba da ugledaju svjetlo dana, dok su drugi već objavljeni tokom januara. Ovo je pet izvođača i pet albuma iz različitih žanrova za koje smatram da vrijedi odvojiti vrijeme.


1. The Prodigy – The Day Is My Enemy (electronica)
Prošlo je šest godina od posljednjeg studijskog ostvarenja ovog mega-popularnog benda. Možda su zbog toga brojni fanovi povećali svoja očekivanja za The Day Is My Enemy. Sredinom januara objavljen je i prvi singl sa novog albuma – Nasty. Mišljenja su bila podijeljenja. Većini se dopao jer je bend ostao dosljedan svom stilu i zvuku koji neodoljivo podsjeća na Invaders Must Die iz 2009. Manjini je zasmetala upravo ova stilska stagnacija, vjerovatno zbog toga što su očekivali neku revolucionarniju promjenu zvuka. Po meni, Nasty neće biti čak ni najbolja numera sa albuma. Mislim da najbolje tek slijedi krajem marta.

2. Fleetwood Mac (Rock, Blues)
Da, da, zvanično će se, nakon 12 godina pauze, Fleetwood Mac ponovo okupiti u studiju. Ne zna se još naziv album, kao ni tačan datum objavljivanja, ali obožavaocima je i ova informacija sasvim dovoljna. S obzirom na dugogodišnje postojanje, Fleetwood Mac ima slušaoce svih uzrasta – od onih koji ga prate još od 70ih pa do mlađih (uključujući i mene)koji su ga zavoljeli u 21. vijeku kada su 2003. godine objavili 17. album pod nazivom Say You Will. Nadam se da će se vratiti svom stilu iz 70ih pošto je pravo vrijeme za takav zvuk.

3. Grimes (experimental, synthpop)
Ova kanadska umjetnica me u potpunosti fascinirala 2012. albumom Visions. Svojim vanzemaljskim glasom i nadrealističkim, ambijentalnim melodijama osvojila je srca slušalaca širom svijeta. Možda joj zbog toga nisu tako lako oprostili kada je objavila singl Go i sa njim uronila u vode trap/dub step – a. Hipsteri su bili u nevjerici! Ja sam joj oprostio ovo trenutno pomračenje kreativnosti, ali joj neću oprostiti što je objavljivanje kompletnog albuma odložila zbog negativnih kritika fanova. Sa Grimes imamo situaciju suprotnu od one sa The Prodigy – publici je smetalo previše umjetničke evolucije.

4. Chelsea Wolfe – Abyss (folk, noise rock)
Jedna od mojih miljenica, Chelsea Wolfe, najavila je album za 2015. godinu! Uživao sam prateći njen razvoj koji je kulminirao albumom Pain Is Beauty iz 2013. godine. Muzika je odisala hipnotičkim, mračnim ali prelijepim ambijentom upotpunjenim tekstovima koji se mogu opisati samo superlativima. Zbog toga željno iščekujem Abyss, nadajući se da nisam u svojoj glavi podigao očekivanja na neispuniv nivo. Ostaje mi samo da čekam.

5. Björk – Vulnicura (trip hop, electronica)
Björk je u pop-kulturi postala sinonim za alternativu, što svakako opravdava. Muzički izričaj koji se u pravom smislu može deklarisati kao umjetnost u potpunosti opisuje ovu Islanđanku. Biophilia, album iz 2011. je smatran jednim od najboljih albuma te godine, dok su kritičaki Homogenic (iz 1997.) nazvali jednim od najboljih albuma decenije. Deveti album – Vulnicura, trebao je biti objavljen u martu 2015, ali zahvaljujući leak-u objavljen je dva mjeseca ranije. Ostaje nam samo da vidimo na kakav će prijem naići, ali pošto je u pitanju Björk, ne sumnjam da će naići na odobravanje.

Ingvar L