Često se dešava da me zateknu nespremnog, kad je u pitanju specifična forma muzike kao što je, npr. dub, jer imam prijatelje koji znaju više od mene o ovom mističnom pratiocu reggae-a. Nije mi nikad dovoljno plenio pažnju. Ipak, red je da se posvetimo ovim uvek svežim i reinkarniranim podžanrom i to ozbiljno mislim.

RDK su dosta poznati u dub/reggae/electronica svetu, trenutno su neaktivni, a pred nama je reizdanje EP-a "HELLNESS CENTAR" iz 2012. godine. Na početku, moram priznati da sam dugo "bežao" od preslušavanja, jer mi se uvodni taktovi singla "Feelin' Sillin'" nisu mnogo dopali, zbog suviše "električnog" zvuka; normalno, ja sam očekivao duvački orkestar i bongose. Nakon drugog ili trećeg "odmotavanja", shvatio sam da sam pogrešio. Od početka do kraja, Hellness Centar vas vodi upravo tamo - u vrtlog samoistraživanja, čineći "pakao" od života još toplijim, naravno, sa adekvatnom muzičkom podlogom i ponudom za izlaz. Zapravo, muzika je veoma opuštajuća, a usputni noise momenti i "kostur" od elektronike ne daju mira, već konstatno drže pažnju na visokom nivou. Naziv benda sasvim opravdava način kako se muzički ophode prema slušaocu - radikalno i sa stavom. Beskompromisno zavijaju i uvijaju reggae oblandu u katarzične digitalne momente. Pošto je muzika jamajčanskog porekla, za upleteni pevački deo sam mislio da su semplovali neku afro-američku pevačicu, dok nisam shvatio da zapravo vokalistkinja Vanya preuzima glavnu reč, da ne kažem glas u većini pesama. Reći ću samo, sve pohvale. Instrumenti koji se pojavljuju u pesmama su fenomenalni, kao i produkcija - svetska, zaista. Moram priznati da mi je i dužina pesama na momente zasmetala, naknadno sam shvatio da dub bez toga ne može, kao što se ni zamršene emocije i smisao života ne mogu objasniti u par rečenica. Izreći krajnje pozitivan ili krajnje negativni sud o albumu kao celini je nemoguće - generalno mi se dopada, iako mu se kratko predajem. Iskrenim ljubiteljima ali i "novajlijama" (kao što sam ja), preporučujem za osluškivanje u trenucima odmora, bez svakodnevnog stresa i posete "centru za paklenisanje" (dozvolite mi da prevedem naslov).

Ukoliko ste na radnom mestu (gde sam testirao/gustirao album), teško ćete se fokusirati na bilo šta, ovo je muzika za istinski chill, oštrenje bubnih opni i polagano razmišljanje o tome kako promeniti svet. Iz korena. Kao što RDK crpi snagu i energiju iz svojih "roots". Naslov pesme "Weltschmerz Dub" mi je privukao pažnju, zbog "svetskog bola". Smatram da nisu zaslužili da se etiketiraju samo kao 'elektronika' i suvi 'dub' - ovo je središte zbivanja, neka paklenstvo sačeka.