Geenger Records, Septembar 2014.

Da se pojavio pre nekih desetak godina, ovaj album bi prošao mnogo više zapaženo nego sad. Mnoge pesme sa njega bi zasigurno postale radijski hitovi koji bi se vrteli u nedogled, i iznova bi bili zanimljivi i novi. Ali uzimajući u obzir današnje radijske hitove, ovaj album odudara svojim staromodnim prizvukom i stilom.
Od deset pesama, četiri su na engleskom a šest na hrvatskom, što je mahom loš potez na koji se mnogi odlučuju, ali je u ovom slučaju prošao sasvim zadovoljavajuće. Nije žanrovski opredeljen, ali se mahom protežu pop zvuci, a takođe je sve ukrašeno povremenim swing momentima, što podseća na neki američki bar iz tridesetih godina, gde se ispod šanka toči alkohol, dok ulicama kruže bande Italijana. Album nije čist kantautorski, već je na njemu radio veći broj ljudi, pre svega na produkciji i tekstovima. Rezultat može da zapazi i uvo koje nije mnogo muzikalno, a on se ispoljava u zaista izvrsnoj produkciji, gde je svaki ton na mestu i apsolutno besprekorno čujan i jasan. Tekstovima se prilazi malo neobično, iz nekih drugačijih uglova, pa tako slušalac malo i zastane i zapita se šta se to može da znači, što i jeste odlika kvalitetnog teksta. Ljubav je glavna inspiracija svih tekstova, što se lako da i primetiti. Ta već bezbroj puta prežvakana tema često nosi svoje žrtve u vidu opštih mesta i velikog patosa, što se i ovde na nekim mestima primećuje, ali se balans vraća gore navedenim neobičnim prilazom u pisanju.
Pesme su dosta dugačke, pa je potreban i strpljiv slušalac, obiluju mahom akustičnim instrumentima, a solo deonice su virtuozne i energične. Sa druge strane, na malo duže momente pojedine pesme stvaraju osećaj umora i rastegnutosti vremena, kao da im se ne vidi kraj, a kao uzrok tome se može navesti potreba za ukrašavanjem kompozicije raznolikim frazama ili čak dodavanjem bespotrebnih deonica. Moj lični favorit je pesma „Daleko od istine“, jer veoma podseća na stil Damira Urbana, i možda je zbog toga najbliža prosečnom slušaocu, a pesme na engleskom se takođe izdvajaju kao upečatljive.
Utisak na kraju je u velikoj meri pozitivan. Album je pre svega nesvakidašnji, godi u trenucima odmora, urađen je profesionalno, što se i čuje i vidi, a ženski vokal iskreno izražava svoja osećanja kroz opijajuće melodije. Više pažnje se moglo posvetiti rasporedu kompozicija na albumu, a takođe su neke pesme trebale ostati u svom sirovijem obliku, bez previše ukrašavanja i forsiranja na dužini i kompleksnosti.

Tihomir Škara