Styptic - Noesis
Helly Cherry
Ovo mi je prvi susret sa muzikom Styptic i koliko sam uspjeo da pročitam, vrlo su hvaljeni kao jaka živa atrakcija sa nekoliko ep-eva u diskografiji. Ovaj prvi album je bio dugo najavljivan i isto toliko očekivan, i sa punim pravom jer ljudi iza imena benda pokazuju da imaju, ono što bi rekli, šlifa. Prije svega, nije ih strah da eksperimentišu i traže nešto svoje, nešto originalno. Ne mora to uvjek da bude i najslušljivije, ali se trud jako osjeti, i upravo ta potraga je jedan ogroman, ogroman plus. Slušajući ih, stvara mi se osjećaj da se Seattle scena devedesetih ponavlja u Nišu. Ne govorim o Grunge zvuku, već govorim o toj energiji i žaru tih godina. Vokal je malo zbunjujuć. Netipično pjevanje, te blagi efekat eha preko vokalne linije, stvaraju dosta,... pa čudan efekat. Da nije ovoga, sigurno bi cijeli materijal bio slušljiviji, ali, zar se mora pošto poto biti slušljiv. Ako se bendu ovako sviđa, neka tako i rade, neka traže i kopaju. Kad-tad će već nešto izrasti. Ako ne izraste – bože moj, svakako niko nikada neće moći reći da nisu pokušali i tu opet kupe lovorike.
Muzički, „Noesis“ je mali štapin dinamita. Mješavina više pravaca ali u jednom vrlo interesantnom melanžu koji bi se donekle mogao porediti sa onim što rade Mastodon. Prijatne melodije prošarane efektima, energetski ispadi i ono što ponavljam mnogo puta, ali malo kada vidim, materijal je kompaktan. Djelovi pjesama nisu kao izdvojene cjeline povezane krhkim nitima, već su sve vrlo čvrste i interesantne konstrukcije. Poslušajte, recimo „Clockwise“. U jednoj pjesmi imate tri cjeline, a sve je vrlo fluidno uklopljeno u jednu odličnu pjesmu. Isto važi za cijeli materijal. Površnom slušaocu ona vokalna igrarija koju sam prethodno spomenuo može, u stvari, sigurno hoće odvući pažnju i fokus od muzike. Meni jeste, i tek nakon nekoliko dana preslušavanja sam čuo što ovi ljudi u stvari rade. I iznenadilo me je. Zato vas upozoravam. Ne vjerujte svojim ušima odmah. Pronađite svoj unutrašnji mir i onda poslušajte album. Uvjeren sam da ćete biti prijatno iznenađeni.
Sada, što se tiče produkcije, ne mogu da se složim da je zadovoljavajuća. Jeste dobra i kvalitetna, ali je neadekvatna za ovakvu vrstu muzike. Ne pitajte me da vam ovo detaljnije objasnim. Ne mogu. Jednostavno osjećam da bi drugačije urađena produkcija sigurno još više istakla muziku i izjednačila vokal sa muzikom. Slušajući ove pjesme, u glavi tačno čujem i drugu verziju gdje je sve usaglašenije i kompaktnije. Pitajte snimatelje i muzičke producente za njihovo mišljenje.
Styptic su još jedno interesantno ime sa Miner Records etikete, ali ako vas interesuje kako zvuče, dobro se opskrbite strpljenjem jer ovo muzičko štivo ima težinu i treba ga učiti i ponavljati. Isto kao što su Mastodon na svojim početnim radovima bili čudni ali i toliko interesantni, tako je isto i sa Styptic i ako nastave da razvijaju svoju muziku nema granica koje ne mogu da pregaze, a potencijal je tu. Uhvatite ih i prepustite se vožnji. Nećete se kajati.
Nikola Franquelli
Muzički, „Noesis“ je mali štapin dinamita. Mješavina više pravaca ali u jednom vrlo interesantnom melanžu koji bi se donekle mogao porediti sa onim što rade Mastodon. Prijatne melodije prošarane efektima, energetski ispadi i ono što ponavljam mnogo puta, ali malo kada vidim, materijal je kompaktan. Djelovi pjesama nisu kao izdvojene cjeline povezane krhkim nitima, već su sve vrlo čvrste i interesantne konstrukcije. Poslušajte, recimo „Clockwise“. U jednoj pjesmi imate tri cjeline, a sve je vrlo fluidno uklopljeno u jednu odličnu pjesmu. Isto važi za cijeli materijal. Površnom slušaocu ona vokalna igrarija koju sam prethodno spomenuo može, u stvari, sigurno hoće odvući pažnju i fokus od muzike. Meni jeste, i tek nakon nekoliko dana preslušavanja sam čuo što ovi ljudi u stvari rade. I iznenadilo me je. Zato vas upozoravam. Ne vjerujte svojim ušima odmah. Pronađite svoj unutrašnji mir i onda poslušajte album. Uvjeren sam da ćete biti prijatno iznenađeni.
Sada, što se tiče produkcije, ne mogu da se složim da je zadovoljavajuća. Jeste dobra i kvalitetna, ali je neadekvatna za ovakvu vrstu muzike. Ne pitajte me da vam ovo detaljnije objasnim. Ne mogu. Jednostavno osjećam da bi drugačije urađena produkcija sigurno još više istakla muziku i izjednačila vokal sa muzikom. Slušajući ove pjesme, u glavi tačno čujem i drugu verziju gdje je sve usaglašenije i kompaktnije. Pitajte snimatelje i muzičke producente za njihovo mišljenje.
Styptic su još jedno interesantno ime sa Miner Records etikete, ali ako vas interesuje kako zvuče, dobro se opskrbite strpljenjem jer ovo muzičko štivo ima težinu i treba ga učiti i ponavljati. Isto kao što su Mastodon na svojim početnim radovima bili čudni ali i toliko interesantni, tako je isto i sa Styptic i ako nastave da razvijaju svoju muziku nema granica koje ne mogu da pregaze, a potencijal je tu. Uhvatite ih i prepustite se vožnji. Nećete se kajati.
Nikola Franquelli