Uvek me obraduje kad odem na nastup "nekih tamo nepoznatih bendova". Uglavnom se dobro provedem i čujem nešto interesantno. Ali isto tako ponekad napustim koncertni prostor sa gorkim ukusom u ustima...
Pokušaj revitalizacije Scena Festivala je prošao sjajno sem u segmentu - prisustva publike i medija, što me je dodatno razočaralo. Ali o tome više reči nekom drugom prigodom.

Elem, organizatorima svaka čast na entuzijazmu, njima i bendovima hvala na poštovanju satnice. Eto, sve se može kad se hoće - 10 bendova, bez kašnjenja i probijanja termina. Zvuk solidan ako izuzmemo vokale koji su se povremeno gubili. Atmosfera krajnje pozitivna i kolegijalna, bendovi stilski šareni dovoljno da se za svakoga naðe ponešto. Bili su tu sa svojim štandovima i Prevent i Spans, a skupljane su i igračke i slatkiši za paketiće za mališane iz Dečijeg sela. Zakazala je i humanost a ne samo podrška sceni...


Prijatno me je iznenadila činjenica da je ipak bilo ljudi oko 19h kada su program otvorili Tentacle Wizard. Meni jedan od omiljenih novih novosadskih bendova sa dve bas gitare, prepoznatljivim stoner-doom zvukom i, još uvek, zamenskim bubnjarem. Ovom četvercu držim fige da istraju, pogotovo zbog činjenice da zvuče mnogo ozbiljnije nego što cifra njihovih nastupa može reći.


Mali zaokret ka southern zvuku ali i dalje u stoner vodama prave Northern Revival. Takoðe novosadski bend, jedan od aktivnijih u poslednje vreme. Izbacuju singl za singlom i nižu nastupe. A i spadaju u retke kojima nije mrsko da se pozabave malo promocijom svog benda. Njihov nastup je obeležilo krčanje vokala, malo mikrofonije i definitivno jedan od energiènijih basista.  I hrapavo "Hvaalaaa" nakon svake numere.


Multietnička Atrakcija je beogradski duo sa kojim sam se već susrela ranije, ali sam da budem iskrena sad prvi put zaista mentalno prisustvovala njihovom nastupu. Bas i bubanj su očito sasvim dovoljni za nastup, a šaljivo ironični tekstovi vezuju pažnju i mame osmeh. Povremeno kiseli ali hej, i to se računa.


Nakon malo tehničkih zavrzlama uspeo je nastupiti i Tamerlan. One-man projekat Timura Iskandarova u ambijent maniru je zaokrenuo atmosferu u malo mirnijem smeru a Quarter su ispunili zvuci akustične gitare i umirujućeg vokala.


E onda totalni zaokret - dreDDup. Dosta tiši nego što smo navikli od njih (ne žalim se, naprotiv :) ) predstavili su nam neke od svojih dinamičnijih stvari, uključujući i par numera sa predstojećeg albuma. Ujedno su predstavili i novog bubnjara, ali svakako standardni nastup za ovaj bend - energičan i dramatičan.


Rapcore sastav iz Žablja - BDfuse sam napokon uspela čuti nakon par propuštenih prilika. Vratili su me u period srednje škole i osvežili onu energiju bendova koji su se u tom periodu bez prestanka vrteli na svim muzičkim kanalima (dok su se još bavili muzikom, je l'). Opet na momente ne baš jasan vokal ali nakon par numera dolazi sve na svoje mesto. Najenergičniji odgovor publike kojoj je jak kontrast pravio jedan od članova benda svojom statičnošću. Ali pošto se dečko van bine kretao pomoću štaka svaka njemu čast što je izdržao i brz mu oporavak želim.


Beogradski post punk trojac White Rabbit band nas je vratio još dalje, u osamdesete. Dva vokala koji se prepliću i bas gitara koja je na momente i sama bila dovoljna su kreirali dašak one true goth atmosfere. A, da, bili su i jedini bend sa šminkom.


U ponoć je gromoglasno nastupio novosadski Casillas. Svaki put me iznova iznenade kvantitetom decibela koji su u stanju da isporuče a budući da im se vokal uvek provlači nerazumljivo ispod instrumentalnog dela ne bih mogla reći da li su i njih očešali isti tehnički problemčići kao i neke od ostalih izvoðača. Noise rock performans u svakom smislu reči.


Totalno drugaèiji Psyhound, elektro dvojac koji neguje onaj techno-industrial zvuk 90-ih je uspeo da animira sve, čak i thrash metal ekipicu koja je ðuskala i zezala se punom parom. A eto, mogli su hejtovati iz prikrajka ili cugati ispred kluba dok je muški deo ovog dvojca skakao po bini i pevao uz matrice koje je ženska polovina puštala statično naklonjena nad laptopom. Just sayin'.


Program je oko 2 izjutra okončao dvočlani black metal projekat Paimonia. Mene su svojevremeno kupili kao ful sastav a promociju aktuelnog izdanja "Disease Named Humanity" rade u formaciji Vukoman-Vetnić, dok sve sem gitare i bubnja ide sa matrice. Iskreno, protivnik sam korišæenja matrica u živim nastupima sem ako su elektro orijentisani performeri u pitanju. Ali, toga je kanda sve više i sve češće i previše toga ide sa matrica. Nadam se da će u konkretnom slučaju ipak ekipa za nastupe biti pojačana još kojim instrumentom jer ovako prezentovano zaista dobro izdanje gubi na snazi.

Sve u svemu, 10 različitih bendova i 10 performansa vrednih pažnje. Dosta njih po prvi put čujem i drago mi je da sam imala priliku za to. Ali da se vratim na onu gorčinu s početka. Scena fest je po lepoj zamisli trebalo da svaka naredna 3 meseca predstavi novosadkoj publici još ovakvih sastava. Bendova definitivno ima na pretek. ALI... I ovo izdanje festivala nije opravdalo očekivanja tako da se mila moja novosadska publiko bez griže savesti možete još dublje ušuškati u svoje obamrlo stanje. Nije scena mrtva već je sami sahranjujete. 400 dinara u pretprodaji odn. 500 din na vratima kluba. Matematika kaže da je to 40-50 dinara po bendu. Da li je to mnogo?! A šta je sa novcem koji su svi ti ljudi uložili u instrumente, probe? Mogli su i oni da sede uz računar i kukaju kako je scena mrtva i u državi ništa ne valja i bla bla... Oni su bar mrdnuli i pokušavaju da promene nešto. Nekolicina nas to poštuje. A vi mi se lepo provedite na npr. Koncertu godine. Za koji ćete imati para i gde ćete slušati prežvakani line-up. Ali i to je ok, iovako ga se nećete sećati nakon hektolitara alkohola. A nema se para. U publici tek par poznatih lica koja nisu u nekom trenutku na bini i gomila ljudi sa strane. Koji su iskeširali mnogo više od tih 400-500 dinara. No dosta o parama.

Mediji jedva prisutni. A vi drage moje kolege i samoproklamovani saborci za scenu, vi koji imate moć da prezentujete ljudima nove snage i nade forsirate imena koja iovako dobijaju već dovoljno medijskog prostora. Vi ste ti koji možete uticati na tražnju prezentovanjem već postojeće ponude širem krugu ljudi. No, neki su rešili da se prilagode tražnji širokih masa... Samo mi je žao što vas sve srećem na iole većim dešavanjima, a smorilo me je iskreno da sam na solidnom broju svirki često jedini reporter. Sa foto aparatom koji radi kad mu se ćefne. Na brutalnim svirkama koje nezasluženo ostaju ispod radara. Mislite o tome, dobar deo tereta i krivice za propast underground scene je na nama.

Ali, svakome po zasluzi. Novi Sade, eto tebi rasprodatih manifestacija gde će alkoholom omamljena masa pevati o lebovima i rizlama. Par nas će tada čiste savesti biti na premijernoj svirci nekog tamo NN benda.

txt: Marina Perović
foto: Bianca Maletin