Kišno subotnje veče (3.5.2014.) obeležila je šarenolika svirka u novosadskoj CK13. Binu su podelili Dichotomy Engine, MRT i Tamerlan, pružajući nam uvid u delić šarenolikosti muzičkog stvaralaštva van mainstream-a. 

Dichotomy Engine, solo projekat Dražena Đorđevića, uveo nas je u veče svojom kombinacijom ambijentalnih i drone zvuka, prožetih distorzijama. Relativno sveden ali uvek zanimljiv one-man nastup je obuhvatio i novi i stari materijal a uspeo je, sasvim zasluženo, i da zaobiđe zlu kob prvog performera koje novosadska publika većim delom ni ne počasti svojim prisustvom i pažnjom.


CK13 je u poslednje vreme stecište dosta bendovskih premijera, pa im se pridružio i MRT. Projekat Mihajla Obrenova (dreDDup) je imao svoj prvi live performans a na bini su mu se pridružili Marta Čor (Zbogom Brus Li, Detonatori) i Dalibor Radovanac koji je čitanjem svoje (post)apokaliptične poezije većim delom nosio ceo nastup. Već sama postavka je delovala obećavajuće a vremenom se broj decibela postepeno pojačavao proporcionalno osipanju publike. Realno, ne prija sve svima, a i ako se CK nije urušila tada, verujte – nikad ni neće. Ceo prostor je vibrirao od glasnih baseva dok su se krici i brojni drugi poprilično neartikulisani zvuci prolamali kroz dramatične stihove. Usput moram pomenuti  svoju nekadašnju fascinaciju načinom kreiranja semplova za album „Construction Time Again“ Depeche Mode-a. Snimanje raznih šumova i zvukova raznih svakodnevnih predmeta svakako nije njihov izum ali je to bio moj prvi susret sa takvim načinom kreiranja semplova i sa iole eksperimentalnijim pristupom muzici i još tada se zapitah kako bi to sve zvučalo u nekom live izvođenju. Pa, dame i gospodo - šerpe, lonci i poklopci, lanci i katanci, svega toga je bilo u nastupu MRT-a. Definitivno ne nešto za svačije uho i želudac, ali prava poslastica za one koji žele izlet iz ustaljenih muzičkih obrazaca i beg od predvidljivosti masovno korićenih konstrukcija. Dosta improvizacije i eksperimentisanja, meni lično vrh večeri, nastup koji se pomno prati da bi opet iznenadili u svakom sledećem trenutku. Jedino iole slično na našim prostorima, ali opet poprilično drugačija priča je niški Figurative Thearte.


Tamerlan je posle 3 godine ponovo nastupio u Novom Sadu i to u akustičnoj varijanti – dve gitare uz povremeno uključivanje vokala. Definitivno melem za uši nakon nastupa MRT-a već prvim tonovima okupljaju ponovo one prisutne s početka večeri po drugi put okrećući zvuk u sasvim drugom pravcu. Dve akustične gitare nikako ne mogu zvučati loše a izvođenje muzike protkane neofolk elementima je očito bio pun pogodak, izazvavši najburnije ovacije tokom večeri. 
Suma sumarum, ko nije bio preksinoć u Crnoj Kući propustio je tri jako dobra performansa, svaki na svoj način. Ali povoda za uživanje je jako bilo.

Marina Perović