U poslednje vreme sam postao uporan sa prikazima filmova novije proizvodnje. Biće loše kad postanem naporan sa istim.
To znači dve stvari. Ili sam drastično oborio kriterijume kvaliteta, ili se filmska ponuda polako popravlja. Doduše, ako živite u savremenom društvu, obaranje kriterijuma, generalno, predstavlja jedini model po kome možete da funkcionišete.
“Fading Gigolo” je film koji me je zainteresovao trejlerom, a kasnije i nekim recenzijama u pojedinim magazinima.
Najpre sam pomislio da se radi o novom filmu Woody Allena, I da se najzad manuo pokušaja tipa “Viki Kristina Barselona Radunka Leskovac”. Scarlett Johansson i Penelope Cruz možda i nisu loša kombinacija, ali ne u njegovom filmu.
Ovde ponovo imamo “Veliku Jabuku”, finu mjuzu u pozadini, i Allena čiji prepoznatljiv smisao za humor daje smisao svemu ostalom. Film je više Allen od mnogo čega drugog što je potpisivao kao režiser u poslednje vreme. Sreća pa je Turturro preuzeo režisersku stolicu.
Doduše, ako pogledamo različite kritike ovog filma i njegov loš bilans na bioskopskim blagajnama, ova moja konstatacija možda i nema realno uporište. Kao da je zarada pa neki ultimativni znak kvaliteta. Ne, nisam spomenuo “Marvel”.
Dakle…
Murray (Allen) je vlasnik knjižare koja je videla i bolje dane. Decenije, zapravo, pošto je u pitanju porodična firma. On, na predlog seksi dermatologa čiji je on pacijent (lik koga Allen tumači prosto mora da ima neku boljku, a možda i sve odjednom) nagovara svog prijatelja i bivšeg saradnika Fioravantea (Turturro) da malo zalegne za stvar, tj. da počne da radi kao žigolo. Murray bi tu bio makro, logično.
“Ti će se ženiš, a pare će arčimo zajedno,” što rekoše u onom našem još malo pa filmu.
Samo, ovde to ide bez ženidbu, samo seks i diskrecija.
Menage a trois, rekli bi Francuzi, i eto Fioravantea skockanog, spremnog za ovo poslovno pregnuće.
Kako pa ne bi bio, prva klijentkinja, pomenuti dermatolog, je ultraseksi, a zapostavljena dr. Parker, koju tumači Sharon Stone.
Kad odradi prvi posao, Fioravante ima duhovit razgovor sa svojim novim šefom, u kome ga ovaj pita da li je naplatio po satu ili po “metku”, te shvataju da moraju malo da revidiraju svoju poslovnu politiku. Bitno da je radnik dobio i bakšiš od zadovolj(e)ne klijentkinje, pa makar ga podelio sa šefom po sistemu 60-40.
E, sad, da film ne bi postao banalna komedija  tipa “fazon-dobra riba-fazon”, pobrinuo se Turturro uvođenjem ne-komičnih likova u radnju. Tu, pre svih ostalih, mislim na udovicu rabina koju tumači Vanessa Paradis, koja deluje kao da su je posebno za tu priliku izvukli sa nekog tavana.
Fioravante može sve, čak i odjednom dve (Sharon Stone i Sofia Vergara, malo li je), ali polako pada na prikrivene čari ove smerne i povučene žene.
Film ne odlazi u patetiku, ali se ne pretvara ni u površnu zabavu za mušku publiku, što je takođe bitno.
Turturro vešto balansira, a ako se to nekom ne dopadne...
Alternativa i nije baš neka, Ben Afleck, Jenifer Aniston, Sandra Bullock... Izvinite ako sam neka od ovih imena pogrešno napisao, ne pratim njihov rad baš nešto.
Zabavno, i ima u sebi duh režisera-glumca koji se zadovoljio da u ovom filmu bude atipični makro. Neka mi oprosti Turturro što u ovom prikazu mnovo više pišem o Alennu nego o njemu. Njegovi filmovi, i kul džez muzička pozadina istih, stvorili su mi u glavi sliku New Yorka koji zapravo živi u ritmu tog zvuka. Da sam više pratio “Sex i Grad”, verovatno bih znao da to nije baš tako.
“Žigolo je izbledeo“, mogao bi da bude podnaslov zlonamernog teksta o sudbini ovog filma.
Ja u poslednje vreme nisam zlonameran, ako sam ikad stvarno bio takav, i planiram da nastavim u tom smeru.
Što reče Murray na početku filma:”Imam vrlo čudnu priču da ti ispričam.”

Milan Katić