„Overpower“ je iznenađenje. Sa pravom možete da pitate, a kada meni neki bend nije iznenađenje? Ponovo ću citirati kolegu urednika Podgoričkog Howler fanzina: „Nemam niti volje niti para da pišem o albumima koji mi nisu interesantni“. U glavnom, iako većina ovih mojih redova jeste u superlativima, to je iz jednog dobrog razloga – toga da pišem najviše o bendovima koji me interesuju, a Zagrebački Overpower su bend koji ispunjavaju svaki uslov i obezbjeđuje visoku dozu kvaliteta. Sasvim dovoljno da se posvetim preslušavanju i slemovanju u poznim godinama.

Ovo mi je prvi kontakt sa bendom Overpower i u početku nisam bio impresioniran sa onim što čujem. Brzopleto sam ih škartirao jer me je njihova muzika podsjetila na Metallica-in crni album (i jedan sam od onih koji ga ne cijene pretjerano). Treba ipak malo vremena da legne ono što se čuje. Moje se interesovanje obnovilo nakon čitanja biografije benda i ovog prvog njihovog albuma. Naravno da ima podosta hvalospjeva (što je za očekivati od reklamnog materijala jer tržište je takvo i to ne treba bendu zamjerati) ali ljudi pošteno kažu da slušaoci ne treba da očekuju neko novo čudo, već klasičan ali vrlo dobro urađen metal po uzoru na pojedine veće pandane. Što su rekli, to su i ostvarili. Već od uvodne numere se osjećaju uticaji pojedinih vrlo poznatih bendova, ali to su uticaji, nije puko skidanje, kopiranje i plagijat jer ima sasvim dovoljno ličnog Overpower pečata da materijalu na „Greatness Within“ obezbjedi legitimitet. Malo šturo rečeno, ali i to je dio tržišta.

Sviranje, aranžmani, komponovanje .... sve je na vrlo zavidnom nivou, ali moram izdvojiti sviranje gitariste Badanjak Daniela. Izdvajati članove benda je mač sa dvije oštrice, i molim bend, ako ovo ikada pročitaju, da ne uzimaju k srcu, ali se posebno kvalitetan posao mora ukazati i pohvaliti. Njegov stil i način kako se igra sa pojedinim gitarskim trikovima i detaljima je za svaku pohvalu i pokazuju jednog vrlo umješnog instrumentalistu čiji stil se rijetko sreće i daje albumu mnogo od onog gore spomenutog legitimiteta. Naravno, i drugi članovi su na visini zadatka, i cjelina je vrlo zanimljiva. Posebno mi se sviđa nelinearnost kompletnog materijala. Teži i agresivniji djelovi su dobro izbalansirani melodičnijim pasažima gdje pjevač pokazuje da ima glasa (a pošto su kvalitetni pjevači na balkanu malobrojni, dobro bi bilo da na ovog čovjeka pažnju obrate svi zainteresovani). Još samo da dotjeraju par tehničkih detalja i eto vrlo konkurentnog proizvoda za svjetsko tržište.

Dobar dio „Greatness Within“ je omaž, ili možda prirodni progres crnog albuma (Metallica), ali pjesme iz Overpower kuhinje jednostavno zvuče bolje, složenije su i izgrađene sa više pažnje. Nemojte da vas zavaraju veliko ime, renome i distanca od dvadeset i kusur godina. To što Overpower nisu prvi u redu i nije baš toliko važno. Važna je srčanost.

Nikola Franquelli