Gigerov učenik, dugogodišnji muzičar, pionir heavy metala, ali nadasve svojeglav i talentovan čovjek. Warrior u drugom opusu sa Triptykon malo stagnira sa inovativnošću, ali mraka i težine ne nedostaje. Mjesec dana prije izlaska albuma, bend izbacuje singl „Breathing“ od dvije pjesme koje su bile odličan mamac za svakoga kome se prvi album svidio (i sve ono što je u međuvremenu uradio). „Breathing“ je najavljivao Triptykon u punoj svojoj snazi. Međutim, izlaskom albuma, šira slika i nije baš toliko pozitivna jer je očigledno blago ponavljanje prethodnog izdanja, i to za nijansu slabije. Iako album nastavlja tamo gdje je „Eparistera Daimones“ stao, Warrior je uveo nove i zanimljive detalje (gore pomenuti singl, clean gitare, skoro bluzerski prizvuk na pjesmi „Waiting“, među ostalima). Album otvara „Tree of Suffocating Souls“ - jedna suva, suva, suva pjesma, u potpunosti lišena melodičnosti, i na tragu starijih i bržih pjesama Celtic Frost-a... Na ovoj pjesmi, iako zalazim u vode tuđeg stvaralaštva, je sasvim opravdano pitati da li je baš toliko potrebno forsirati downtuned gitare. Jako je uočljivo da pjesma gubi na konzistenciji baš zbog ove tehnike sviranja. Ako je Warrior upravo ovaj efekat htjeo, na uštrb slušljivosti, evo mu šaka ruke da se izvinem za svoje riječi. Slijede pjesme sa singla, poluinstrumentalna „Aurorae“, ali ne uspjevaju da pariraju pjesmama sa prethodnog albumu i velikog EP-a „Shatter“.

„Melana Chasmata“ je teško djelo, opresivan album, dramatičan do krajnosti, kao da se sivi oblak nadvio nad glavom. Duga nakon kiše je nešto potpuno strano. Ono je, u osnovi, kako se Warrior osjećao i razmišljao tokom prethodne dvije godine od izlaska posljednjeg albuma (i nije nimalo veselo, vjerujte!). Warrior je ozbiljan, nikada nije obraćao pažnju na trendove i svoju maštu je oslobodio svih materijalnih stega, a što se tiče originalnosti, tu nema diskusije. Vrlo je očigledno da živi u svom svijetu ekstrema, da mu um stalno radi i traži odgovore na krupna životna pitanja, odnos, nazovimo to, između tame i svjetla, dobra i zla, tišine i buke, uma i neuma. Mračna Warriorova mašta je nešto posebno, i u ovom svijetu apsolutne komercijalizacije i materijalizma, je nešto sasvim drugačije, drugačija alternativa, jedan potpuno drugačiji proizvod koji golica uši i maštu. Međutim, „Melana Chasmata“ ipak nije čisto proizvod mračne mašte za zadovoljavanje ličnog prohtjeva, već je i komercijalni poduhvat koji, barem jednim dijelom, mora da opravda troškove proizvodnje, što dokazuje mnoštvo različitih oblika fizičkog izdanja - od običnog diska preko digipaka, specijalnih izdanja, dodataka itd. No i pored tog mnoštva, vrlo je očigledno da je komercijalna strana dosta u pozadini. Zato sam siguran da će, i pored malo manje interesantnog albuma, koncerti biti poseban cirkus za koji se isplati keširati.

Nikola Franquelli