Ovo je, kao što vidimo, visoko zakasneli izveštaj sa nastupa švajcarskog Nirvana tribute benda – Smells Like K. Spirit. Održali su svirku pred zapanjujuće punim klubom Juridicum.

Naime, moram biti iskren, par dana pre koncerta sam čuo od par ljudi kojima dosta verujem da ovi momci i nisu nešto posebno dobri. Ali sam došao još za vreme tonske probe da se sa prijateljima zagrejem uz po koju čašicu razgovora, i već tada, iz dvorišta iza Pravnog, mi je bilo jasno da momci skidaju Nirvanu više nego odlično. Svirka je, kao po običaju, kasnila neko vreme, a mi nismo mogli a da se ne našalimo na račun toga što poslovično punktualni Švajcarci garant lude u bekstejdžu što im svirka kasni.

foto: Sanja Jovanović
Koncert je krenuo ne toliko poznatom pesmom „Radio Friendly Unit Shifter“, ali se na dalje nizao hit za hitom za hitom. Odmah za njom „Love Buzz“. Pokušao sam da povedem kolo, ali mi nije uspelo, izgleda da publika još uvek nije bila dovljno zagrejana, ili pak samo u šoku od toga što je ono zvučalo zaista vrlo slično kao Nirvana. Mislim, nije da sam slušao Nirvanu live, pa da mogu da znam, ali ako uporedimo sa snimcima, onda jeste. A i ne verujem da je i 1% ljudi koji ovo čitaju ikada slušalo Nirvanu uživo. 

Što se tiče kvaliteta „skidanja“ Nirvane, jedini tribute na kome sam bio, a da je ovoliko tačno skinuo zvuk nekog benda je bio Muse tribute u Feedbacku, posle koga je moj komentar bio „Ok, ja sam upravo slušao Muse, sad još samo da ih vidim“. Slično je i sada sa Nirvanom, u svakom osim u jednom pogledu. Mislim da je originalna Nirvana pravila mnogo veći haos na svojim koncertima nego što je to ovde bio slučaj. Možda je do toga što nije bila prava Nirvana, možda je do kulturoloških razlika, možda je u 21. veku publika generalno mrtvija, ne bih znao, uglavnom, nije bilo onog ludila na koje smo navikli gledajući koncerte i bootlegove stare dobre Nirvane. 

Posle „Love Buzz-a“ bilo je i „All Appologies“, i zanimljiva električna verzija „The man Who Sold the World“, kao i najvećeg hita Meat Puppets-a „Lake of Fire“, za vreme koga je, na žalost, na koncert upala policija i prekinula ga na jedno petnaestak minuta. Iako je bilo tek pola 12. Nikome nije bilo jasno kako je to bilo moguće, i po kom osnovu, ali dobro. Šta ćeš... Oni su ti koji imaju pendreke i pištolje i moramo da poštujemo šta ljudi kažu.

Koncert se „lažno“ završio pesmom „Territorial Pissing“ (jedna od mojih najomiljenijih), ali je u planu bio i izlazak na bis, koji se, pak, završio pesmom „Tourettes“, koja je definitivno moja omiljena, i drago mi je što su je se setili. 

Sve u svemu, dobra svirka, glasna i jaka. Ljudi su se negde od polovine (kad je otišla murija, hm, slučajnosti li) dosta oslobodili i to je sve polako, do gorepomenutog kraja, sve više i više ličilo na nastup Nirvane. Svaka pohvala momcima iz Švajcarske, uz opasku da se paze na dalje, jer i mi konja za trku imamo, a zove se Faking Vocals.

Na kraju, pročitajte još i tekst posvećen dvadesetogodišnjici albuma "Nevermind".

Luka Radulović