Autor omota: Relja Antonić
Mačo - sadizam i ranjivost - dve naizgled nepomirljive stvarnosti u kafani

Ako ne znate ko su Brkovi, ili ste suviše matori i mrzovoljni ili jednostavno ne posedujete sopstveni deo kafanskog bića u sebi, koje je potopljeno u prepunu kacu dobrog, maaasnog punk-rock-a i po kojem zrncu heavy metal-a. Beskompromisni, zakovani u lirske pejzaže patetičnih, ali stilski superiornih kafanskih tužaljki 70ih i 80ih, svirkaju i drkaju po tužnome sercu, svakom ponaosob na uvce - bilo prilikom nastupa ili tokom preslušavanja njihovih numera posredstvom računara, uz koju čašicu, to je formula koja... Deluje! Oni su punk, oni su možda i kao Judin Prišt, oni su kafana, oni "pale i žare" (i Goci, ponekad, poslušaj naslovnu i to divno krajiško višeglasje na početku).

Njihov debi-album "Punkfolkwelness" (2010) ubrajam u svijetle momente balkanskog muzičkog neba, kada su se srećne sudbine spojile i otelotvorile heavy pankerštinu stvorenu za kafansko iživljavanje, jašta! Novo ostvarenje, koje nesebično dele sa svojim slušaocima (dž download), postavlja meðuljudske odnose na pravo mesto: pizda materina. Zvuči grubo, zvuči seljački, zvuči edipovski, ali, opet... Funkcioniše. Uvod pokazuje pravi odnos prema "akademski" nastrojenim individuama, kojima je sve "figaro" - man' se opere, daj da šljokamo i sviramo pank! Krećemo kroz vrtoglavicu tekstova, kakve Marina Tucaković i ostali šljam neće nikad dostići! "Prava ljubav", žal za mladošću, žal za rodnim krajem i žal za dobrim komadom ženskog mesa i po kojom nežnošæu, euforija raste, tiho će se prepoznati oni koji osećaju nostalgiju za lepšim većim i boljim vremenima (ja ne znam.). Naslovna stvar: prst u oko i štap u dupe! Ko nikad nije osetio potrebu za ovakvim vidom izražavanja unutrašnjeg nezadovoljstva bilo kakvom životnom situacijom, preostaje mu samo ponovna poseta sa mesta roðenja. Floralni motivi sledeće pesme se oslanjaju na rasnu harmonikašku pesmu sa drugog albuma ("Cvjetalo je meni cvijeće"), "Nije život cvjetno polje" - mnoga iznenaðenja postoje na trnovitom putu ka nalaženju kompatibilnog partnera, što junaku u pesmi baš i ne polazi za rukom, naslućuju se već malo ritmične promene u pesmama, koje kulminiraju u "Uspomene", pravi ZAM-ovski momenat, kakav ritam, ubija i satire. Uostalom, tu već dolazi i do kajanja, od ljubavi do stida zbog ljubavne interakcije. Ljubomora i stalno dokazivanje naklonosti ume da bude zamorno mačo-muškarcima, tako da "Slušaj sada dobro" i - potomke glavni junak obezbeðuje na drugome mestu. "Nevjernica" je pesma sa mnogo obrta, ona je čista i nevina, a zapravo kurva, kaurinka i ateista, u stvari spominje Boga na dnevnoj bazi - pa što ne bi bila kaurinka i u ljubavi. Budalet'na. "Balkan star" se poprilièno zajebano bavi entitetom "zvezde estrade", ali slobodno mogu reći da su iste "zvezde" toliko glupe da neće shvatiti ovo što Shamso peva. No, neka ih. "Uniforma" je malo "slabija" pesma, ali mi se sviða što su izašli iz sopstvenog okvira i ustupili nakratko mesto malo melodičnijem zvuku. 

Pažnja! Nije za neuke! JEBENA I LUDAČKA obrada Baneta Bojanića "Samo pijan mogu", gotovo skandirajuća himna nesuglasja sa prirodom nedostižnog frajera i "priznanja" da je slab na ljubavne čari prethodne afere - čista genijalnost! Za kraj, potpuna nirvana, pustinjačka trezvenost i jedna od boljih (power)balada koje sam čuo prethodnih godina. Nasuprot onome za kakve se izdaju, nadmašili su sami sebe, preskočivši sebi svojstvene norme i otvorili dušu, konačno! Čoveče! Od čistog mačo-sadizma do otvorene ranjivosti i pokajanja/priznanja nemoći - i onda, kako da ih ne voliš? Nek ide sve u pizdu materinu, odoh popiti rakije.

Desya Lovorov