Ne, u ovom tekstu se nećemo baviti masakriranjem lika iz naslova, koje je tako (ne) uspešno obavio nesrećni Silvester Stalone, u istoimenom filmu. Sudija Dred nas zanima isključivo kao papirni junak, ako on to uopšte jeste.

Ako ste pripadnik organa reda koje nazivaju jednostavno "Sudije", u prenaseljenom Megalopolisu 1, godine 2100. i imate dozvolu da laserskim pištoljem presuđujete ološu...pa, prečku koja označava granicu klasičnog "junaštva", makar u stripu, ste ili pomerili visoko naviše, ili je bacili u blato. Sudija Dred, u tamnu kožu obučeni borac za tu i takvu pravdu, čije oči nikad nećete videti od futuristički dizajnirane kacige koju nosi, se toliko razlikuje od ostatka strip ponude osamdesetih, da ga možemo jedino i posmatrati potpuno van tog konteksta.

Karlos Eskuera je bio prvi koji je nacrtao ovaj zloslutni lik, ali je Majk Mekmahon bio taj koji je potpisao kao crtač prvu epizodu stripa "Sudija Dred", 1977. godine. Kod nas se čitalačka publika prvi put srela sa njim 1983. u izdanju strip edicije "Laser".

To sve može da se sazna na internetu, naravno. Vreme je da ovom tekstu dam lični pečat. Elem, Sudiju nisam imao prilike da čitam baš često - budimo realni, ko je od vas koji ovo čitate češće držao u rukama "Laser" nego "Lunov Magnus Strip", ili "Zlatnu Seriju"? Ipak, pamtim neke epizode iz svog detinjstva, poput one u kojoj se na Megalopolisu 1 pojavljuje nova moda poružnjavanja, umesto negovanja lepote. Prodaju se čirevi, bradavice, veliki nosevi, svakojaka pomagala...
Danas sam, pak, imao prilike da pročitam izdanje novosadske kuće "Komiko", sa devet epizoda koje sasvim dobro prenose suštinu ovog dela devete umetnosti. Primetio sam da ovaj strip sadrži u sebi čitav niz aluzija i referenci iz oblasti popularne kulture. Banditi pljačkaju banku i imaju likove Stanlija, Olia i Čarlija Čaplina. Nakon obavljenog "posla", menjaju likove i izgledaju poput braće Marks. Pri tom, Gručo (a ko bi drugi?) govori: "Sada možemo sebi priuštiti noć u operi". Radi se, naravno, o aluziji na istoimeni film braće Marks. U drugoj epizodi, maglom prekrivenim Megalopolisom 1 haraju prestupnici sa likom Kvazimoda, zvonara Bogorodičine crkve u Parizu, ili Svini Toda, berberina-koljača iz ulice Flit. Dred i ostale Sudije su tu da zavedu red, uz gomilu rečenica poput: "Biti građanin je privilegija, a ne pravo."
Njihova uniformisanost deluje orvelovski, ali društvo u kome deluju, prenaseljeno i zaraženo kriminalom kao virusom, ne može ni da bude očišćeno bez takvih branilaca reda. Naravno, da bi izbegli prebacivanja kako im je strip prenasilan i da nema pouku, scenarista Džon Vagner i crtač Brajan Boland (koji je dao upečatljivi doprinos vizuelnom izgledu glavnog lika), ne propuštaju nijednu priliku da ubace balončić teksta sa izjavama tipa "zločin se ne isplati". Pa, i ne isplati se ako će Sudija Dred da ti bude za petama. Ovo je engleski, a ne američki strip (kako mnogi misle), i izdavala ga je kuća "2000 AD". On vizuelno DELUJE američki, ponajviše zbog crtačke predimenzioniranosti nekih likova i agresivnih poteza sa mnogo senke. Međutim, on je ipak daleko od uobičajene "Marvel" i "DC Comics" produkcije.
Nastao u vreme vrhunca Hladnog rata, ovaj strip ima čak i epizodu u kojoj se na Luni 1 odigrava sportsko takmičenje između predstavnika Sovjeta, sa sve srpom i čekićem, logično, i lokalnog življa, koje eskalira u oružani sukob. Pošto je rat prevaziđen 2100. godine, ekipe od četiri borca plus jedna rezerva sa bore za prevlast.
Da, ima neke mračne ironije u ovom stripu. Vizije mračne, nasilne budućnosti su odavno sastavni deo popularne kulture. Kojim putem nam društvo srlja, možda niko drugi sem Sudije Dreda i niije kompetentan da juri, nalazi, sudi i presuđuje prestupnicima. A presuda...zna se. Kao i u nazivu pomenutog albuma koji je kod nas objavio "Komiko". Presuda je smrt.

Milan Katić