Surreal Eternity - As The Morning Comes EP (2014)

U današnjem svetu kada je većina shvatila da se na računaru može generisati muzika... Pitanje je kakve "milozvuke" naprave dok prčkaju po raznoraznim softverima. Neću dalje raščlanjivati šta sve možeš čuti na Internetu, od vrha pa do dna. Još bolje pitanje je kako se umetnici na ovim prostorima "bore" sa elektronikom? Jedno od zaista čudnijih izdanja u kojem sam nesmetano uživao ovih dana jeste EP novosadskog projekta Surreal Eternity. Moje preslušavanje uvek kreće od mozgoprocesiranja žanrovske odrednice, čisto da znam na čemu sam. Dark electro/trance - kombinacija ubitačna sama po sebi. Opet su proradile predrasude, iako sam čuo SE i uživo dok je bio u sastavu dvojca, a muzika bila za nijansu šarolikija i divljija. Trens? Pa nema gore i kreteničnije muzike od monotonog tuc-tuc ritma i nekih tu bezveznih melodija - pomislio bi "stari" ja, zadojen punk-rock estetikom. Sreća moja pa sam sazreo taman toliko da umem poštovati tuđi umetnički diskurs. Ovo jeste trens muzika, sa nekako neuhvatljivim gotik obrtom, ali ima super ritmove, brejkove, mračne melodijske i bas linije koje ne zaostaju za dobrom starom njuvejverskom elektronikom, ima smisla, itekako. Ovo je, tako da kažem, povratnički album, s obzirom da sada postoji samo jedna kreativna snaga u projektu. U slučaju SE-a, dolaze nova jutra, nove ideje i novi smisao postojanja projekta, kako i sam naziv EP-a lepo govori. Naravno, da ne bi čovek krenuo sam u avanturu, tu je i "pomoć prijatelja", zagrebačkih Kult Of Red Pyramid i niških Figurative Theatre - dokaz da nije bitno odakle dolaziš, nego šta nosiš u sebi, a svoje iskustvo deliš sa drugima, to je smisao scene! Aplaudiram svima, zaista su vredni svake pohvale, ne samo kad ih čujemo ponaosob uživo.

Izdvojio bih jednu od bonus-traka kao omiljenu: "Mind Abuse", lomi, kida, satire, ne umem drukčije da objasnim neobičnu potrebu da se zateknem na žurci gde bi se isključivo puštala ovakva muzika - e to bi bila "tehnaja"! Alternativni trens, viktorijanski tehno, kako da ga nazovem? Čudno je to sve. Preporučujem ovaj EP isključivo za menjanje toka svesti. Naročito ako ste zagriženi za "analogne" instrumente. Nije loše ponekad i uživati u muzici koja ne zahteva posebni mentalni napor. Muzika Surreal Eternity-ja možda jeste trens, ali pravi doživljaj neće nastupiti bez razmišljanja o životu. U nova jutra (posle dobre žurke)!

Desya Lovorov