Scenarij: Manu Larcenet
Crtež: Manu Larcenet
Naslovnica: Manu Larcenet

„Čitaš stripove! Pa to čitaju samo djeca, daj odrasti već jednom.“ Prethodna rečenica jedna je od mogućih reakcija sugovornika kojem ste upravo obznanili da vi, iako imate već podosta godina (recimo dvadeset plus), još uvijek guštate u čitanju stripova. To je dakako posve pogrešna reakcija. Strip je medij koji je poput filma i knjige bogat raznim žanrovima i karakterima priča te kao takav dostupan je i zanimljiv cijelom spektru generacija, kao i različitim profilima čitatelja. Dali bi „zli jezici“ s početka teksta promijenili mišljenje o strip mediju pročitavši Svagdanju borbu ? Neznam, ali sam siguran da bi ih ušutkao za neko vrijeme.
Svagdanja borba je strip koji donosi mnoštvo emocija. Svaka stranica prožeta je nekom organskom toplinom, živa je, likovi su živi, iskaču iz forme i ostaju s nama još dugo nakon čitanja stripa. Rezultat je to odličnog spoja crteža i scenarija francuskog strip umjetnika Manu Larceneta. Ono što bi prvim kratkim listanjem stripa mogli uočiti je crtež koji je izveden ekspresivno, impresionistički, stilizirano i simpatično. Iz crteža, mogli bi zaključiti da se radi o dječjem stripu. Tada bi napravili užasnu štetu i uskratili sebi jedno divno iskustvo. Upravo ovakav crtež idealan je za prikaz tematike kojom se bavi. Svara protutežu priči, svaku situaciju izvrsno interpretira i boja je emocijama. Crtež je dinamičan, prilagođava se priči. Neki kadrovi biti će tek obično izvedeni, s likovima u prvom planu i nekom jednobojnom pozadinom dok će se netom pojaviti kadar koji čitatelja ostavlja bez daha svojom atmosferičnošću. Npr. za dočaravanje seoske idile, autor upotrebljava bogat, atmosferičan crtež, u duhu slikara impresionista, omogućujući nam da osjetimo toplinu sunca, svježinu hladovine zaselskih šumaraka, dodir hladne trave u jutarnjim satima i sl.  Sva duševna stanja likova popraćena su izvrsnim likovnim rješenjima. Npr. u situacijama gdje je glavni lik stripa Marco u stanju tjeskobe, crtež postaje izražajno crven, crn, kako bi i sam čitatelj što bolje doživio to stanje. Priča stripa je u svojoj naravi jednostavna, ovdje se radi o tek jednom malom čovjeku,  koji se kao i svi mi nalazi u sasvim klasičnim situacijama svakodnevice. Neki od njegovih problema su profesionalna kriza, razmirice s roditeljima, ljubavna problematika, problem stanovanja, obitelj, politika te niz drugih elemenata koji su vješto uklopljeni u cijeli koncept i vođeni izvrsnom  pripovjedačkom rukom autora.

Svjestan sam da ovaj tekst uglavnom sadrži samo hvalospjeve obrađenog stripa. Dali je ovaj osvrt na strip objektivan i profesionalno odrađen? Neznam, ali iskreno, nije mi niti važno. Ovaj strip je posebno iskustvo, i kao takav ima privilegiju biti hvaljen i poštovan.

Josip Stupić