Tinejdžeri iz Šefilda su odrasli i svakim albumom sve više praše bajatu svetsku muzičku scenu.  Svoju karijeru su započeli ni manje ni više nego na MySpace – u, odvano uginuloj društvenoj mreži i od tih prvih koraka do današnjeg dana, nanizali su pet albuma, svaki bolji od sjajnog mu prethodnika.

Muzički napaljene pubertetlije su iste svuda u svet. MORAMO DA NAPRAVIMO BEND! Naučićemo da sviramo usput. I kupićemo instrumente usput. I pisaćemo usput. Ovo su rečenice koje se izgovaraju na svakodnevnom nivou. Ono što je Arctic Monkeys izdvojilo u gomili bila je upornost i tvrdoglavost, činjenica da se nisu umislili čim su snimili prvu pesmicu i odsvirali par svirki. Svoje demo snimke nisu planirali da vinu u nebesa jer ima tako dobro zvuče. Ne, oni su plodove svog rada okačili na „izvolte“ i ponudili svima koji zalutaju na njihov profil. Bila je to najbolja odluka u njihovim životima kada se gleda sa menadžerske strane. Ti neki mali i nebitni koraci pokazali su se kao dobra uvertira ulaska u svet ostalih medija. britanska štampa i radio stanice su preko noći postale zainteresovane za bend koji su neki prerano okarakterisali kao nove The Beatles. „I bet you look good on the dance floor“ zvuči izazovno rasplesano kao i prvog dana.


Druga polovina 2005. godine, donela je Arctic Monkeys izlazak svog čeda prvenca „ Whatever people say I’m, that’s what I’m not“ Mladi muzičari najverovatnije nisu ni sanjali da će ovo čudo zaista postati čudo – najprodavaniji prvi autorski album u muzičkoj istoriji Britanski lestvica. Wow, ako to nije ozbiljan početak onda ništa nije! Gledajući da su pesme sa ovog materijala, pesme sa samog početka karijere, iz 2002. godine, i da su ih vrteli na svim svojim svirkama i objavili na netu, CD izdanje je dočekano na nož kao savršeno pokriće da se lako skrpi lova. Arctic Monkeys su elegantno iskulirali sve optužbe i nastavili sa onim što su i dalje učili – stvaranje novih pesama. 

Već 2007. izlazi bučniji album imena „Favorite worst nightmare“  Albume je prihvaćen širom otvorenih ruku od strane kritike i fanova, sakupio je brdo nagrada, kao i prvenac, koncerti i festivali su se samo nizali i zakazivali. Singl „Brainstorm“ pokorio je ono malo mainstreama što nije palo pod noge Arctic Monkeys. 
Do pozne 2009. momci su vredno radili na novom materijalu, putovali širom sveta ( posetili nas na EXIT Festivalu), Alex (vokal) je radio sa još jednim jako cool bendom (The Last Shadow Puppets). Josh Homme, lider Queens of the stone age i bubnjar Eagles of death metal, ih je tada zapazio, radio produkciju i verno prati njihov rad. To sve nije bilo dovoljno da ih ostatak Amerike prihvati. Bili su preležerni za vreme kada se u SAD još uvek divljalo. Dva kontinenta, cela evoluciona razlika. Hamburg je isplivao na top liste, publika i kritika su ga prihvatili kao ok, ali svesni koliko Arcticsi mogu bolje. Reklo bi se ovo je njihov nešto slabiji album, iako taj termin u njihovoj karijeri ne postoji.

Do 2011. Arctic Monkeys su i sami shvatili da nisu dali dovoljno i rešili su da sledeći album, kako sami kažu, ima više vintage prizvuka. Iskopavanje i eksploatacija retro zvuka nije za svakog, mnogo njih masakrira taj zvuk i uništi sebi karijeru. Ne i momci iz Šefilda. Možda nisu novi The Beatles, a da su postojali u isto vreme pitanje je da li bi bilo i mrtve trke…U sekundi sam zamislila razarajući gitarski zvuk sredinom šezdesetih i ozarih se od smeha. I „Suck it and see“ je kao i svi svoji prethodnici opšte prihvaćen od strane široko. Sjajna stvar je da što više i češće vrtite albume, shvatate koliki su rast i razvoj ovih momaka. Postoji ona izreka, vremenom ćeš stvarno naučiti da sviraš instrument. Došli Arctic Monkeys i dotle. 

U februaru 2012. pojavio se singl „R U Mine?“ i začarao nas sve iznova. U julu iste godine su nastupali na otvaranju Olimpijskih igara i do septembra 2013. aktivno radili na petom albumu kratko nazvanom AM. AM je snažan, energičan, razdrman, pun ritma i neke posebne brzine. Na njemu su ujedinili bukvalno sve što privatno slušaju i  napravili album koji će obeležiti rock istoriju što je danas izuzetno težak posao. Alex konačno podleže stidljivom seksipilu u svom glasu, neće biti nezadovoljnih!
Možete ih smatrati komercijalom, ne možete poreći putanju njihovog uspeha i savršen zvuk koji samo unapređuju.

Tamara Maksimović