David Tangye i Graham Wright

Sređivao sam malopre svoju kolekciju rock biografija, i pomislio da je vreme da posvetim tekst nekoj od njih. Nisam se dvoumio da li da to bude upravo ova knjiga - način na koji je napisana bio je presudan da ona bude prva na listi.
Zloglasna "Hammer of the Gods" o Zeppelinima je, svakako, škakljivije štivo, ali nema ono što krasi neautorizovanu biografiju "Sabbatha" - neposrednost i bezgraničnu duhovitost autora.
Autori i nisu neki autori, u smislu da su pompezni rock novinari-fanovi koji će doveka smatrati svojim životnim ostvarenjem to što su pratili svoj omiljeni bend na turneji-dve, ili ćaskali sa tetkom svog omiljenog izvođača tokom ispijanja čaja u pet.
Ima i takvih, verujte.
"How BLACK was our SABBATH" je knjiga sećanja dvojice likova koji su radili kao roudiji (da, termin "roadie" stvarno deluje glupo kad se piše ovako, odomaćeno) ovog znamenitog benda tokom sedamdesetih. Dakle, sve što ste uvek hteli da znate o ovom bendu, a google vam je bio suvoparan i dosadan da ga pitate.
Od samih početaka benda do turneja po svetu praćenim incidentima svakakvih vrsta.
"Ozzy always said it was a shit-hole", glasi prva rečenica u biografiji i tiče se rodnog mesta pevača benda.
Imate ideju o kakvoj se vrsti literature ovde radi.
Ono što se, meni lično, veoma dopalo tokom čitanja, bio je upravo taj humor i prikaz članova benda u jednom malo drugačijem svetlu. Jedno je biti na turneji sa nekim, iza scene, pa možda i posle zajedničke žurke. Sasvim je drugačije kad, posle svega toga, pevača benda probudite ujutru izlivanjem pune kofe vode po njegovoj glavi. Sve to u njegovoj rođenoj kući, pri tom. Da, ako je verovati autorima knjige, vremenom su sa Ozzy-em postali pravi ortaci, a on neviđeno kul tip. Ni nalik mračnjaštvu koje se ovom bendu uvek pripisivalo, a oni sami podgrevali tu ideju jer su shvatili da je njihov zlatni rudnik bolje držati mračnim. Ili, barem, slabo osvetljenim.
Postoji opis situacije u bekstejdžu (da, glupo je kada se ovi izrazi odomaće), kad Ozzy ulazi u hodnik, a tamo ga čeka ekipa obučena poput keltskih druida, sa kapuljačama na glavama i svećama u rukama. Dok oni mrmljaju neke svoje mračne bajalice, Ozzy im prilazi, peva rođendansku pesmicu, i nakon svakog "happy birthday to you", dune i ugasi jednu od sveća koje maskirani tipovi drže.
Ili, pak, ona situacija kad se izdavačka kuća bunila protiv bilo kakvih aluzija na drogu i korišćenje iste, zabranila bendu da svoj album nazove "Snowblind", a oni im doskočili na sebi svojstven način. Odštampali su zahvalnicu "COKE-Cola" kompaniji na omotu albuma, i svima je bilo jasno da se to nije odnosilo na gazirano piće.
Takođe, tokom zajedničkih nastupa sa pompeznim, prepotentnim bendom u usponu u Americi, grupom "Kiss", neko je ime "Kiss" prepravio u "Piss". Jednostavna izmena "K" u "P", i poruka je poslata. Ne, to nije imalo nikakve veze sa tim što su posteri ispred mesta gde se odvijao nastup bila oblepljena posterima na kojima nije bilo navedeno ime Sabbatha kao glavne atrakcije.
Ne, Graham Wright, jedan od pisaca ove knjige možda i nije imao veze sa tim.
Ali, da ne pomisli neko da je ovo jedna od onih površnih knjiga koje se bave samo trivijalnostima... Recimo, opis pogibije mladića na turneji po Americi, kada su nastupali uz "Aerosmith" u Madison Square Gardenu, 3. decembra 1975. To se dogodilo po završetku nastpa "bostonskih loših dečaka"(kako to smešno zvuči danas), a pre izlaska "Sabbatha" na scenu. Neki momak je probao da doskoči sa balkona na binu, ali je uspeo samo da slomi vrat. 
Da vam ne otkrivam više detalje, nadam se da sam vas zainteresovao.
Ova knjiga se, pre nekoliko godina, prodavala u kompletu sa biografijama bendova "Led Zeppelin", "AC/DC", "Aerosmith" i "Status Quo" - pod nazivom "Rock Legends".
Nakon što su prestali da sarađuju sa ekipom koju su činili Tony, Geezer, Bill i takozvani "Princ Tame" Osbourne, dvojac bez kormilara koji je napisao ovo (ne)delo je radio sa svima, od "The Rolling Stones", Kylie Minogue, "AC/DC", Jamiroquai do, kako reče Graham David, "favoritom domaćica", Julio Iglesiasom. Kada je Dave Tangye spomenuo Ozzy Osbourne-u da planiraju da napišu knjigu osvom iskustvu u radu sa bendom, on se samo nasmejao i rekao: Sjajna ideja."
I jeste bila.

Milan Katić