Fabrika – Novi Sad, 13.12.2013.

Radoviđeni PTTB nas nisu posetili punih 6 godina, odnosno od 2008. i To Be Punk festivala. Međutim SKC Novi Sad je rešio da daruje ovakav novogodišnji poklon svojim sugrađanima i sugrađankama, ali i svim ostalim zonama koje su te večeri gravitirale iz raznih delova Srbije ali i okolnih zemalja u Neoplantu. Iste večeri se u DC-u dogodio i benefit za AFA Niš pa se pre (a i posle) koncerta moglo zagrejati i socijalizovati u prostorijama Društvenog Centra.


Prvi bend koji je nastupio te večeri su novosadski street punk melodic oi sastav The Bayonets. Direktno iz komšiluka, sa Limana (a neki i malo dalje), dolazi ova petorka. Zaorile su se pevljive i himnične melodije pa se emisija pozitivne energije raširila po zaleđenoj Fabrici. Kome Bajoneti nisu poznati rećiću da je bend jedan od aktivnijih u Srbiji i da su dobro poznati raznim binama Evrope i da uživaju veliko poštovanje evropske skinhead i pank publike. Bajoneti se trude da pored pesama na engleskom, poput ’’My life, my destiny’’ i ’’Stay young forever’’, koje su fanovi verno otpevali, prave pesme i na srpskom jeziku tako da su odsvirali i par pesama na maternjem među kojima se našla i pesma ’’Jeftina nostalgija’’, sa dolazećeg split izdanja sa nemačkim bendom Arrested Denial. Svoj nastup su završili pesmom ’’Never Forget’’ za koju je pevač Mige rekao ’’Mi smo antifašistički bend i ova pesma jeste antifašistička’’.

Sledeći bend koji je te večeri podelio binu sa ’’Piterima’’ je bilo novosadsko Proleće. Bend koji postoji duži niz godina i kako su starili i stasavali tako su i zvuk menjali. Sada je to neki tvrđi hardcore zvuk sa šaljivo-metaforičkim tekstovima. Zvuk je nekim razlogom počeo da se kvari sa dolaskom Proleća na binu pa su ih tehničke i sonične poteškoće pratile celim nastupom što je rezultiralo napušavanjem, od strane pevača, onoga, citiram ’’koji je večeras ovoliko zajebao Proleće’’. Ja im nisam ranije pridavao toliko pažnje što se slušanja njihove muzike tiče, ali me je pesme koja se zove ’’Od čega sit, od toga debeo’’, oduševila. Mogu reći da je bend izuzetno uvežban i ti njihovi bek vokali koje proizvode gitarista i basista daju posebnu draž ovom bendu, uz naravno prirodno distorzirani vokal pevača.

Nakon Proleća sleću legende na binu. Četvoročlani brajtonski pank oi rokeri Peter and the Test Tube Babies. Sa prvim tonom, prve pesme ’’Moped Lads’’, kreće opšta ludnica. Pogo gibanja i pokušaji stage diving-a se prenose u prvih 4,5 redova koji su prvim udarcem palice u doboš izgubili izgled bilo kakvog ’’reda’’. Kreću matorci da ređaju hitove ’’Run Like Hell’’, ’’Up Yer Bum’’, ’’Keep Britain Untidy’’... Negde na početku su opleli i hitčinu ’’Jinx’’, gde je sevnula i prva baklja, odnosno strob, negde u pozadini. Nastavili su dalje da ređaju hitove a u mimohodu su opalili i nove pesme kao na primer ’’Shake my world’’, koja je pokrenula publiku na horsko pevanje. Na pesmi ’’Spirit of Kieth Moon’’ se upalila još jedna baklja koja je i samog Pitera razveselila a celu pesmu je bukvalno cela Fabrika sa nekih 500 ljudi zapevala. Najveći pogo se dogodio na ’’Banned from the pubs’’ a za kraj su opičili i meni omiljenu pesmu od njih ’’Blown out again’’. Između pesama su se sprdali najstrašnije između sebe i na svoj račun pa je bubnjar bacao palice u publiku i tražio da ga istom gađanju u glavu. Prvi put je imao sreće ali je drugi put dobio palicu u sred nosa, na čemu je samo čestitao preciznom momku iz publike. Međutim, tu nije bio kraj večeri. PTTB su se vratili još jednom na bis i tu odsvirali ’’September’’. Bubnjar je nakon te pesme preleteo preko bubnja i srušio polovinu seta ali je sav radostan otišao sa bine, da bi se na istu vratio u roku od 10 minuta sa ostatkom gde su na drugom bisu napravili sprdačinu sa obradama a tu se na kraju našla i obrada benda ABBA ’’Mamma mia’’ nakon koje je i zvanično završen koncert. Žurka se potom prenela u Društveni Centar gde je narod zabavljao Digital Warfare uz povremene ulete freestyle repera iz publike.

Iako je sa meni najdražeg albuma ’’Soberphobia’’ odsvirana samo jedna pesma i uprkos tome što isti repertoar vrte već godinama (uz par novih numera), i uz velike probleme sa ozvučenjem gde je u jednom trenutku bas vibracija bila toliko jaka da je umalo izazvala napad panike među masom, mogu reći da su matorci pokidali. Toliko entuzijazma, pozitive i humora, nisam skorije video na bini što se tiče ovih većih bendova, što PTTB, de fakto, jesu. Ne bih evaluirao ovaj događaj nekim ocenama i brojkama već ću samo reći da je bilo odlično i da se uz ovakav bend narod uvek može lepo zabaviti i proveseliti, pa onda i do sledećeg susreta ’’Živeli’’ (Piterova reč večeri).

Timočanin