Pisati o novom Carcass albumu, a ne spomenuti bendove Blackstar i Firebird, je šuplja priča. Htjeli ili ne, postojanje i rad svih ovih bendova su dovjeka isprepleteni. Nakon razilaska Carcass-a, bend Blackstar (album „Barbed Wire Soul“ - obavezno štivo ako još niste preslušali) je bio vrlo dostojan nastavak, ali sa tim projektom je efektivno završen i razvoj Carcass ere. Pjesme na novom albumu su kombinacija faze ratosiljanja sa početka karijere, i gruv faze sa „Swansong“ i „Barbed Wire Soul“ albuma. Očigledno je muzika u najvećem dijelu djelo Bill Steer-a (gitarista) i moram spomenuti i njegov solo projekat Firebird (još jedan bend koji jako toplo preporučujem). Za Bill Steer-a ovaj album je donekle korak nazad. Niti jedna pjesma sa „Surgical Steel“ ne može da parira Firebird albumima. Jeste da je Firebird blues/hard rock sastav, ali ako bolje poslušate, uvidjećete da je razlika jedino u distorziji i brzini. U tim albumima je unesena tolika količina emocije, snage i muzičke umješnosti, da je u poređenju „Surgical Steel“ samo šuplja kanta. Ne želim reći da je „Surgical Steel“ loš album. Želim reći da i pored priličnog broja dobrih pjesama, daleko je ispod njihovog pravog potencijala, i u najbolju ruku je jedan album koji zadovoljava kratkoročne zahtjeve muzičkog tržišta, ali nije igrač na duge staze.
Nemoj da se neko usudio da me naziva tradicionalistom ili konzervativcem. Koliko god Carcass bili očekivani i željeni, od prosjeka se ne može napraviti remek djelo. Moramo se još malo strpiti za dostojni nastavak „Swansong“ albuma, remek djelo kojeg vrijeme ne tamni.

Nikola Franquelli