Spomenuto mi je da je ovaj album vrlo zapažen i jako važan u muzičkoj istoriji. Ovo je za mene izazov, i rado sam prihvatila. Odmah na startu, ne znam ni koji je ovo bend. Krećem sa istraživanjem. Country rock?!!! Šta? Kakva je ovo mutacija?! Uf. Sad moram da nađem album, ovo još nisam čula ako ne računamo Kid Rocka i njegoc Country / new metal. U stranoj muzici nema većeg dna ako se ja pitam. Album „Fight songs“ ima dvanaest pesama i već me plaši. Izašao je sredinom 1999. godine. Na njemu se nalazi pesma Murder ( Or a heart attack) koju je Blender magazin proglasio za jednu od najboljih pesama ikad. Sad sam već zbunjena, i čekam da download obavi svoje.

Jagged“ -  Country sa distorzijom. Može da se preživi. Slamka u ustima. ne zvuči komplikovano. Mislim da se ovaj album izdvaja rock tekstovima više nego rock muzikom. Zamislite sad kombinaciju rock muzike i klasičnih, presmešnih country tekstova. Sviđa mi se ova pesma, podseća nekako na Weezer.

Lonely Holiday“ – ime mi se sviđa, tako je melanholično. Muzika kreće i sada se već oseti onaj hillbilly žanr. Čak i tekstualno. Pesma govori o samoći i shvatanju da uvek imaš sam sebe…? Hm. Ozbiljno, tako zvuči. Obraćanje nekome kakav je osećaj biti bez te neke osobe. Osećam da će sve pesme imati iste akorde i isti ritam, što me prepušta tekstovima.

Oppenheimer“ -  nisam sigurna da znam tačno da izgovorim ime ove pesme. Google je pomogao da saznamo kako je pitanje o imenu puta. Predpostavimo da je bend tuda dosta prolazio dok je putovao na turneje i odlučili su da mu posvete nešto bržu i življu pesmu na albumu. Slušala bih je i ja da putujem. 

Indefinitely“ -  ovo je komična pesma o nevoljama jednog para. Definitivno najbolji tekst na albumu. Pored toga što je prva strofa i refren komedija, ovde se krije jedna romantična ljubavna pesma. Vraćamo se na neki standardni country ritam.

What We Talk About“ – ovde se muzika izdvaja od ostalih na albumu. Ima neki tango šmek, romantičan pristup. Takav je i tekst, osim ako nije sarkastičan. Slušajući album do sada, nisam primetila da se bave takvim pristupom temama. 

Crash on the Barrelhead“ – kao za inat jer su prethodne dve pesme bile za pohvalu, ova je katastrofa. Taj nepodnošljivo isti ritam ovog žanra je ubitačan, prosto sam se radovala pesmama koje se izdvajaju. Tekst u istom maniru. Cela pesma je posvećena razuzdanom životu Ryana Adamsa.

Murder (or a Heart Attack)" – pesma sa ovako nebuloznim imenom je posvećena mačku. Pevač je imao mačka, koji je zbrisao. Ovaj je ostao istraumiran, i još uvek čeka mačkov povratak pored otvorenih vrata.  Muzika podseća na Weezer nerd rock opet, i na neke povremene ispade ranog Blur-a.

Alone So Far“  - sama sam izabrala album, sad treba i da patim. Ova pesma je olakšala malo. Mogla je vrlo lako da bude i blues stvar, bila bi jednako lepa, jednostavna i prijatna. Ime pesme je poenta celog teksta. radi se o granici do koje čovek ide sam, i u kom trenutku mu definitivno treba neko. 

Busted Afternoon“ – smejte se do mile volje, ali na početku ove pesme sam upala u trip da sam pustila Abbu. Bez zezanja. Ova dva i po akorda će me dotući do kraja albuma. Čekaju me još tri najverovatnije ovakve pesme. Tekst je zbunjujući, kao da se radi o potencijalima jednog posle podneva a onda se u stvari ništa nije ni desilo jer je sve bio san. I posle podne je propalo iz dva razloga – prespavano je i nije se desilo.

Nineteen“ – eh devetnaest godina. Fora je što tada svi imamo neka ogromna očekivanja, nerealne ideje i planove i tako gledamo kako se ništa ne dešava. Ova pesma govori drugačije. Ono što se i dešava sa devetnaest godina. Kreće se na faks, dolaze ljubavi, i posmatranju tog doba iz ove perspektive. Da nam je bila ova pamet, to ne bi bilo to. Prevarila sam se. Ovde je muzika pristojan alternativni rock u studentskoj varijanti i bravo za Old 97’s.

Let the Idiot Speak“ – muzika se opet pogoršava, čim ih pohvalim. Ne znam šta i ja očekujem od polu country albuma. Valjda nisam navikla. Ovaj naziv pesme mi se sviđa i odbijam da odustanem od nje. Svi želimo da napišemo ovu pesmu. Onaj magični momenat kada o temi koja vam je dobro poznata imate razmenu argumenata sa potpuno suprotnom stranom. Skoro ravno nervnom slomu ponekad. 

Valentine“ – dolazimo do kraja albuma. Tužna je, kao opraštajuća od nekog vrlo dragog. Melodija nikako ne ide uz tekst. Prikladna je za kraj. Dosta muzičara promaši sa uvodnim i završnim pesmama, pa nekako volim to da naglasim. 

Daleko, daleko od toga da je ovaj album kultni album. Nikako. Nekako sam i ovaj izazov savladala i za sada mislim da taj country rock nije moj stil, neprirodan je mojim ušima i jako čudno se osećam posle njega. odmah sam pustila nešto drugo da me prođe utrnutost nastala slušanjem nečeg nepoznazog. Pesme koje sam izdvojila, tačnije pohvalila, vredne su slušanjana kampovanju, za Prvi maj, tokom putovanja. Album ne može da osvoji one koji nisu upućeni u žanr.
2/5

Tamara Maksimović