Nakon par albuma koji su bili mlako prihvaćeni i izazvali oprečne kritike kod publike, My Dying Bride ove godine izdaju „The Manuscript“ koji je itekako na nivou njihovog renomea. EP od 4 odlične pjesme je pretpostavljam najava za novi album, i u potpunosti su ono što My Dying Bride rade najbolje. Upečatljive, melodične i pjesme nabijene onom prepoznatljivom oporom atmosferom.

Nažalost (ili možda nije), ja primjećujem i detalje tehničke prirode koji bodu uši, iliti produkcija, produkcija i produkcija. Gitare su prijatno balansirane u stereo slici, dok je zvuk bas gitare potpuno blijed i jedva se čuje (i ne ispunjava tehnički zadatak tj. ne daje onu pozadinsku punoću kompletnoj audio slici). Bubnjevi su malo suviše u pozadini a činele su mutne sa nedovoljno oštrine. Pažljiviji slušaoc će čuti/osjetiti prostoriju u kojoj su bubnjevi snimljeni. Sveukupan zvuk je blijed, bez emocije i nikako ne ide na ruku ovako dobrim pjesmama. Dobrom opremom u kućnim uslovima može da se donekle kompenzira, ali to nije rješenje. Ovlaš gledano (da ne pominjem površne slušaoce) ovo može izgledati kao minoran problem, ali uvjeravam vas da svi ti manji propusti, skupljeni u jednu cjelinu, itekako umanjuju audio užitak ovog ostvarenja. Nije mi jasno kako bend prelazi preko ovako značajnih detalja. Ako obrate pažnju na ovo i ako zadrže nivo kvaliteta pjesama, bend potencijalno stoji na pragu jednog od najupečatljivijih MDB albuma.

Nikola Franquelli