...Jedan darovit i nesvakidašnji muškarac rekao mi je svojevremeno: "Sve su to sitne duše", aludirajući na pripadnike potrošačkog društva, duhovne siromahe koji svoju vrednost potvrđuju kroz gomilanje materijalnih dobara kojima se kite kao obeležjima kvaliteta. Prepoznaćete ih lako,to su oni ljudi kojima će biti bitnije šta ste obukli od toga šta ćete izgovoriti u njihovom društvu.. Neko bi rekao pratioci trendova ili popularnije - fenseri, pozeri; ja ih kratko i jasno definišem kao-pomodari. Gnušam ih se i smatram ih žalosnim produktom vremena u kome živimo; vremena obeleženog kolektivno posrnulom moralnom svešću. 
No, činjenica je da u životu najsiromašnije duše najbolje prolaze. Jednostavnije je. Zadržati se samo na površini ne zahteva ni trud ni ulaganje, prosto, dovoljno je postojanje samo po sebi. Ti ljudi se ne opterećuju kvalitetom svojih odnosa, dubinom svojih prijateljstava, težinom svojih postupaka već čašćavaju svoje nepce i svoje telo onim što im godi i što ih veseli. Duša im je u stanju mirne i konstantne žabokrečine ali oni ne vide potrebu da promene to stanje. Jer hedonizam im je postulat. I sebičnost, poražavajuće i sebi okrenuto idolopoklonstvo. 
...Davno sam donela odluku da se ovih društvenih štetočina u širokom luku klonim a opet, čovek iza svakog ćoška naiđe na novi primerak. Jer oni nikada neće biti iskorenjeni. 
Sve dok je novac merilo uspeha i ljudske vrednosti, postojaće i životno neuki ljudi koji će tu ideju slepo da prate.

Iva Pavlović