Tamo gdje spava svaka nota, krije se od ušiju i očiju javnosti, na scenu stupa bend čiji je aktivizam u posljednje vrijeme očito novi val nepokorive ljutnje i poricanja današnjeg svjetonazora, a od iznimne gorčine staklene flaše same počinju da pucaju pod oštrom porukom upućenoj masi. Radi se o bendu koji je na početku brojao svega 2 vrijedna člana međutim za dobar glas odnosno dobar rad i druženje uz pivo, daleko se čuje. Tek što je počelo njeno djelovanje, Divizija u kratko vrijeme 2012. godine izdaje veoma oštar i britak demo album, koji je danas već mnogima uzrok oštećenih bubnjića, a dečkima korak naprijed. Širenjem postave benda, stvaraju jedan opak komplet raznolikosti iznenađuju prostor i okolinu oko sebe svojom predanošću i stalnim širenjem poznanstava koji ih dovode do tačke na kojoj su sad i neke lude brzine stvaranja novih stvari na čemu im svaka čast. Velik i hrabar podvig ostvarili su split demo albumom zvanim ROMPIENDO FRONTERAS (odnosno lomeći, uništavajući granice) s hc bendom SOUL ARE iz Džakarte, koji se za razliku od ovih uskih bolje reći prilično uskogrudnih područja, sluša negdje u daaaalekoj Aziji te dijelovima Europe gdje su dečki dobrim dijelom uspjeli doprijeti do slabo fokusiranih ljudi i prostih razmišljanja istih.

No atmosferu i marš ove Divizije moguće je osjetiti na koži jedino unoseći se u tekstove koji su sklop umjetničkog dijela koji upućuje na dubokoumno razmišljanje dok pojačalo odvaljuje i na onaj realni zbiljski dio koji možeš izvući iz naslova pjesme jer ti pokaže dio puta, taman onoliko da zaintrigira. Debitantsku večer doživjeli su u Zemunu gdje je raja zapaljena njihovim izvedbama i nenormalnom energijom koju su uložili, da bi dan poslije u nešto 'ležernijem' okruženju svirali u Subotici i tako započeli svoj put u nekim teškim olovnim čizmama vojnika koji narušavaju nesklad svijeta, kao podrška svima koji dijele njihovo mišljenje i bore se za isto te kao poruka da se različiti ljudi (kao u njihovom slučaju gdje su sklop različitih osobnosti koje čine jedan spektar) odlično slažu ne samo jer su istomišljenici već i jer dijele istu ljubav prema 'čovječanstvu' i onom što muzika zaista treba da predstavi. Tako su nakon Zemuna, pohitali u Mostar na 4. Antifa Fest koji ujedno i otvaraju, a gdje su vjerovatno ponovo krenuli s uništavanjem negativnih naboja i sitne treme uz neku poštenu flašu rakije :D Long live the 95th Division! (nemojte porušiti sve u Mostaru)
Iz moje, subjektivne perspektive mogu reći da se u opuštenoj atmosferi ovih ljudi, nazire neka šašava želja za stalnom svirkom, ludilom i hc-om, uporna i istančana volja za postizanjem ciljeva, te rušenjem barikada. Međutim, ne bi to bilo to kad ne bih dodala jedan poseban povod pisanja ovog, osim toga što su bend koji je praktički tek stupio na scenu i ako ste ljubitelj  experimentalnog hc/crusta, dajem toplu preporuku da ih poslušate, a ako već jeste možete i ponovo, da ih malo tračate u nekom pozitivnom smislu i pružite toplu podršku mladim ljudima. Nego, jednom od samih osnivača ovog benda tj. vokalu Mehmedu Osmanoviću, ujedno meni jako bitnoj osobi, na drugi dan Antifa Festa je rođendan, ali kako je pobjegao iz Bihaća da izbaci energiju pred ljudima, ja ću kroz ovu priliku da mu izmamim osmijeh na lice i poželim sve najbolje, nazdravim u njegovo ime (možda spremim i kolač ali to ne mora da zna) i neka mi je uvijek onako glasan, lud i posvećen onom što voli. Aaaa, kada dečki stignu s festa, podijele svoje utiske s nama i saberu dojmove, onda kreće novi voz za slijedeće bukirano kazalište ove scene, s njima u glavnim ulogama.

Nejra Ikić