Presing (ponekad i kao "Pressing") je muzička grupa iz Beograda. Grupa je nastala krajem 1990. godine. Sastav je od 1990. godine do danas preživeo mnoge personalne promene i nekoliko višegodišnjih pauza u radu, ali nikada nije zvanično prestao da postoji. Osnivači, predvodnici i jedini originalni članovi sastava kroz sve njegove postave su beogradski umetnik Zoran Radović Kiza i gitarista Vladimir Marković Kraka. Grupa Presing je tokom godina imala velikih poteškoća sa diskografskim kućama i Radovićevim zdravstvenim stanjem, što im je kočilo karijeru.

Zajedno sa sastavima Kanda, Kodža i Nebojša, Klajberi, Kazna za uši, Darkvud Dab i Euforija, Presing je definisao „NeoBeo" zvuk - autohtoni alternativni gitarski stil u rok muzici nastao u Beogradu početkom 90-tih. Radovićevi tekstovi visokih poetskih kvaliteta, pevani u rep maniru, savršeno su se uklopili sa Markovićevim snažnim, harmoničnim i donekle disonantnim gitarskim deonicama, stvarajući autentični beogradski post-rok zvuk. Prvi album „Priča o totemu, duhu koji hoda, psu i razočaranoj ženi" (Zagreb, 1992.) bio je dominantno obojen punk-funk/noise prizvukom. Zbog Radovićevih zdravstvenih problema, Presing pauzira u radu četiri godine (1993-97'). Godine 1997. bas gitarista Vladislav Rac iz Kande Kodže i Nebojše i bubnjar Miladin Radivojević (Klajberi, Plejboj) pridružuju se Presingu. Dve godine kasnije u ovoj postavi je snimljen drugi album, "600 nebo", za koji je američki nedeljnik Boston Phoenix napisao da je "jedan od pet najboljih evropskih albuma u protekloj dekadi". Zvuk benda na ovom albumu evoluirao je ka harmoničnijim strukturama soul, free jazz, alt country pa čak u izvesnoj meri i kraut rock predznaka. 

Umereni uspeh albuma "600 nebo" nažalost nije doneo Presingu sigurniji aranžman sa izdavačem, a prelazak Presingove ritam sekcije u Partibrejkers kao i Radovićevo zdravstveno stanje izazvali su novu, dvogodišnju pauzu u radu. Sredinom 2004. u grupu dolaze basista Marko Grubačić Gega (Trenje) i bubnjar Damjan Dašić (E-Play). U ovoj postavi, Presing započinje maratonsko, godinu i po dugo snimanje albuma „Zanos bez snova“. Treći album objavljen je za nezavisnog izdavača "Ammonite Records" i doneo je suptilnije, sofisticirane tonove, uz aranžmane unapređene povećanim prisustvom gudača, flaute, tri vrste saksofona, trube, mandoline, sintisajzera, ali pritom Presing nije odustao od svog karakterističnog snažnog gitarskog zvuka. 

Članovi Presinga bave se i drugim umetničkim formama - književnošću (Radović je objavio zbirku poezije „Ključ i lav", a Marković, pod pseudonimom Vladimir Krakov, roman „Kralj komaraca") i likovnom umetnošću (Radović je slikar, a Grubačić akademski vajar). Članovi Presinga imaju i brojne sporedne muzičke projekte (Tron, Stereo Ikar, Tornado ptice, Radio Krakov, Xanax, i dr.).

(nepoznat izvor)