Kao i većini srednjoškolaca, i moja soba je tokom školske godine u neverovatnom neredu. I, eto, da se juče konačno nisam namolio da je sredim, verovatno ne bih pronašao nekoliko poslednjih brojeva „Hupera“, 12. broj Zagora koga mi je soba progutala poodavno i disk sa natpisom „Leptirica“. 

Elem, Srbi su vekovima verovali u postojanje vukodlaka, koje nisu razlikovali od vampira. U „Srpskom rječniku“ iz 1818. Vuk Stefanović Karadžić navodi da je „Vukodlak čovjek u koga poslije smrti četrdeset dana udje nekakav duh i oživi ga. Potom vukodlak izlazi noću iz groba sa svojijem pokrovom preko ramena i davi ljude po kućama i pije krv njihovu. Pošten se čovjek ne može povampiriti, već ako da preko mrtva njega preleti kakva tica ili drugo živinče prijedje;  zato svagda čuvaju mrca da preko njega što ne prijedje.“  Inače, o bogatsvu našeg jezika govori i broj termina za ovu pojavu. Pored termina „vampir“ , naš narod je takodje koristio termine „vampirin“, „vaper“, „voper“, „vopir“, „lipir“, „lampir“, „lampijer“, „vuk“, „vukodlak“, „volkodlak“, „ukodlak“, „kodlak“, „kudljak“, „vukozlak“, „vukozlačina“, „vjedogonja“, „jedogodnja“, „vidogoja“, „štrigun“, „tenac“, „tenjac“, „medovina“, „prikosac“, „kosac“, „grobnik“, „gromnik“, „lapir“, „upir“ i „upirina“. 

Sava Savanović, lik iz priče Milovana Glišića „Posle devedeset godina“, je kao što svi znamo, najpoznatiji srpski vampir. Po verovanju, Sava Savanović je posle svoje smrti živeo jednoj vodenici u selu Zarožje nadomak Bajine Bašte, i u njoj ubijao ljude. Isti Sava Savanovic se pojavljuje i u kultnom horor filmu „Leptirica“.

Kada je te 1973. godine prvi put prikazan film, Evropom je posejan strah uzduž i popreko. Negde sam pročitao da je čak jedan čovek u Skoplju umro gledajući TV premijeru filma. 

Radnja filma se, ukratko, vrti oko Strahinje koga tumači Petar Božović (mladji 40 godina, i lakši jedno 100 kila), siromašnog momka koji se zaljubljuje u Radojku kojoj imućan otac ne dozvoljava udaju za Strahinju. Strahinju po izlasku iz sela presreću sveštenik i nekoliko žitelja, i mole ga da prespava u vodenici. Strahinja pristaje, i igrom slučaja preživljava napad Save Savanovića. Kasnije Strahinja sa seljacima pronalazi Savin grob u Krivoj Jaruzi. Nakon što su sanduk proboli glogovim kocem, ne uspevaju da unutra sipaju svetu vodicu, i iz sanduka izleće leptir. Strahinja se, medjutim, ipak ženi Radojkom.

E, sad, to bez stravičnih scena koje odlikuju film ne bi bilo to! Onima koji su pogledali film sigurno nije svejedno kada se sete onoga što je Strahinja video onog jutra posle svadbe, i onoga što se našlo u grobu Save Savanoića. Onima koji nisu pogledali film preporučujem da to što pre urade.

Iako su posle „Leptirice“ snimljeni gnusniji i stravičniji horor filmovi u domaćoj kinematografiji, ovaj film sa pravom možemo nazvati kultnim, a starije generacije prizore iz filma koje su tada videle na televiziji sigurno su dobro zapamtile.

Ilija Najdanović